na najvećoj susi i pofinom vjertru moj komsija odlucio pali pokosenu travu na svojoj njivi, jer mu se ne da kupiti a i nije cemu trava pa konta da je nece niko. drugi komsija veze cigaru za cigarom i baca cik gdje god stigne. treci svako toliko pali smece iza svoje kuce i ostavi da izgori ne gledajuci gdje ce vjetar puhnuti. I ja samo gledam kad ce i kod nas kakav pozar. prije dvije godine smo tako imali pozar, i citavo selo samo stalo i gleda, niko ni da spomene mogucnost da idemo gore u brdo i probamo malo gasiti, vec se svi samo nadaju kisi. previse smo nemarni i previse pasivni, i nigdje vise nema dobrovoljnih vatrogasnih drustava.