Ćevabdžijska hodoljublja, piše @Toto, živa legenda: Vojni stratezi su zabilježili da je način prehrane mongolske vojske bio jedan od ključnih elemenata njihove mobilnosti i vojnih uspjeha. Elitne jedinice mongolske vojske nisu imale kuhinje, već je svaki vojnik ispod sedla imao vrećice od ovčije mješine u koje su stavljali meso. Usljed dugotrajnog jahanje meso bi bilo \"samljeveno\". Mongolski ratnici su u vrijeme pohoda na jelovniku imali samo dva jela: Tatarski biftek i šiš ćevap. Roštilj je bio običan kamen koji bi se zagrijao na vatri. Trebala su jos samo drva za vatre i ražanj, pa dobijemo - danas poznati, mongolski roštilj na kamenu, kojeg ne morate nositi sa sobom - čeka vas u svakoj šumi. Moguće je da je šiš ćevap sa mljevenim mesom na prostore Balkana prvo došao sa mongolskim ratnicima, a odomaćio se sa dolaskom otomaske imperije koja je ovu vrstu ćevapa preuzela upravo od krimskih Tatara, koji su dugo vremena bili dio otomaske imperije.