Na pocetku sukoba u Siriji, Asad, koji je za razliku od relativno postenog i naivnog Gadafija, opaka spijuncina premazana svim bojama, zabranio je pustanje u zemlju bilo kakvih novinara i humanitarnih radnika, jer zna da su oni svi obavjestajci zapadnih zemalja, te da je njihov cilj stvaranje lazne medijske slike, obavjestajni i diverzanatski rad, obuka, opremanje i finansiranje opozicije, koordinacija operacija vladinih oponenata sa stranim snagama, i u krajnjem redu svrgavanje njegovog rezima. Iz tog razloga vecina novinara pokusava da predje granicu ilegalno i da uspostavi kontakt sa antivladinim trupama, iako znaju da je to izuzetno rizicno. Sad, kad je dvoje poginulo od granate, svi licemjeri kao nesto zale i osudjuju vladu, a niko da osudi ilegalan ulazak u suverenu zemlju i krsenje njenih zakona, i u krajnjoj liniji ludost pokojnika koji su otisli u zonu ratnih dejstava i pored izricite zabrane, sta ce tamo uopste? Ili mozda nije bila ludost u pitanju, vec naredba?