Kad vidim ove njuske na komemoraciji rahmetli Filipovicu, sjetim se pjesme Corbara - Ravnodusan prema placu: Dok izjavljuju saucesce, pljuju po meni sve cesce i zesce, na glavu mi stavljaju lovore, drze mi posmrtne govore, stoka sto laze kako zine, preuvelicava moje vrline