Prvo je ministar Suljagić ukidao ocjenjivanje iz vjeronauke jer su navodno diskrimisana djeca koja nisu išla na vjeronauku, jer su opet navodno zbog vjeronauke djece koja je pohađaju imala bolji prosjek. Iako je to bio prvi korak ka ukidanju vjeronauke, pod pritiskom je odustao od toga i isto tako pod pritiskom se opredjelio za alternativni predmet, što je ispravno riješenje. Ponudio je i anketu da se vidi ko želi vjeronauku, a ko alternativni predmet, nadajući se umanjenju polaznika vjeronauke. Kada je vidio da se i dobar dio \"onih sa hodnika\" opredjelio za vjeronauku, opet uvodi opciju \"hodnik\" kao pravo izbora, iako to nije bilo predviđeno anketom. I tako je Suljagić demantovao sam sebe. Ono što je u prvoj polovini bila diskiminacija (sjedenje na hodniku), sada je pravo na pravima. Da nije žalosno bilo bi smiješno. Ipak ima nešto i dobra u ovome, Suljagić je time pokazao svoj karaktet i poštenje, ali u negativnom smislu.