Sa Gradačca, b\'jele kule Zmaja od Bosne Sokolovi zakliktali kajde žalosne: Umrla je vjerna ljuba Husein-begova, Jer izgubi gospodara srca svojega. Osedl\'o je vranca svoga Husein-kapetan Odjezdio Romaniji, podijelit\' mejdan. Na čardaku vjerna ljuba-All-ah, illa-llah, klanjala je, plakala je, haber čekala. Pod pendžere glasnik stiže, srca slomljenog: \"Udaji se, vjerna ljubo, nema bega tvog\". Od sevdaha i žalosti, kraj pendžera svog, Prepuče joj bolno srce: neće za drugog. Sa munare Husejnije uči mujezin, Sa čardaka i bedema plaču sokoli. Do Stambola odjekuju kajde žalosne- Pusta osta b\'jela kula Zmaja od Bosne.