Za nekoga tko gleda sa daljine, Zemlja ne izgleda nimalo zanimljivo. Ali za nas, to je već drugačije. Razmotrimo ponovo tu točkicu. To je ovdje. To je naš dom. To smo mi. Na njoj su svi koje volite, svi koje poznajete, svi za koje ste ikada čuli, svako ljudsko biće koje je ikada postojalo, na njoj smo proživjeli svoje živote.
Tu na trunku prašine koja visi, na Sunčevoj zraci živi, ili je živjela, sveukupnost naše radosti i patnje, tisuće pouzdanih religija, ideologija i ekonomskih učenja, svaki lovac i sakupljač hrane, svaki junak i kukavica, svaki stvaratelj i razaratelj civilizacije, svaki kralj i seljak, svaka "superzvijezda", svaki "vrhovni vođa", svaki svetac i grješnik u povijesti naše vrste.
Zemlja je vrlo mala pozornica u ogromnoj svemirskoj areni. Razmislite o rijekama krvi koje su prolili svi ti generali i carevi da bi mogli pobjednički i u slavi postati trenutni gospodari djelića ove točke. Razmislite o beskrajnim okrutnostima stanovnika jednog kutka ovoga piksela prema stanovnicima nekog drugog kutka koji se od njih jedva razlikuju, kako su česti nesporazumi između njih, kako su željni ubijanja jedni drugih, kako su žestoke njihove mržnje.
Ta točka blijede svjetlosti je izazov za našu usamljenost, našu zamišljenu samodostatnost, za naše zavaravanje da zauzimamo neki privilegirani položaj u svemiru. Naš je planet usamljena točka u velikom svemirskom mraku koji je okružuje. Nema nikakve naznake da će odnekuda doći pomoć koja bi nas spasila od nas samih, u našoj zabiti, u svom tom ogromnom prostranstvu.
Zemlja je jedini svijet za kojeg se do sada zna da na njemu postoji život. Nema mjesta na koje bi, barem u bliskoj budućnosti, naša vrsta mogla iseliti. Posjetiti ga, da. Naseliti ga, još ne. Voljeli to ili ne, za sada je Zemlja mjesto gdje igramo svoju predstavu. Bilo je rečeno da je astronomija iskustvo koje uči skromnosti i izgrađuje karakter.
Vjerojatno ne postoji bolji dokaz lakoumnosti ljudske taštine nego što je ta slika s udaljenosti od našeg malenog svijeta. Za mene ona naglašava našu odgovornost da budemo ljubazni jedni prema drugima i da sačuvamo i njegujemo blijedoplavu točku, jedini dom za koji smo ikada znali. -Carl Sagan, Blijeda plava tačka
