U ljudskoj prirodi je nada, nada da će biti bolje, da će jednim potezom promijeniti sudbinu, ne treba ljudima zamjerati nadanje, ko smo ustvari da se smijemo i sudimo. Mi smo smrtni, zemaljski i prolazni, neka se svako raduje onim što ga čini sretnim, ako ne razumiješ, ili se nikad ničemiu ne nadaš, ili nisi od ljudi, pa čemu takav život onda...
Tako je. Uostalom, djeca su plivala u drustvu svojih oceva, metar, dva udaljeni. Pozitivna stvar na milijun nacina. Boravak u prirodi, hladna voda, zblizavanje obitelji, tradicija. Zar je bolje iskljucivo djetetu dati mobitel u ruke i zavaliti se u kauc i gledati parove.
