Sve je to dio studentskog života i preživljavanja. Ne bih mijenjao vrijeme koje sam proveo na Bjelavama ni za šta drugo. Nije ni tada studentski standard bio ništa bolji (hrana loša, higijenski uslovi još gori, ilegalaca u svakoj sobi...), uvijek je na Bjelavama škripalo. Ali ko prođe Bjelave, spreman je za život i pamti Bjelave dok je živ. Jer nigdje nema života kao na Bjelavama. Kad bih mogao ponoviti studenstke dane, opet bih na Bjelave.