moj djed inače iz duvna je bio veliki navijač želje, i kad se doselio u slavoniju gdje svi navijaju ili za hajduk ili dinamo on je ostao najveći navijač želje... tu ljubav je prenio i na mog tatu i stričeve, iako su oni kako su odrastali vamo i imali svoje društov postali dinamovci... ja sam isto dinamovac, ali osjećam da je željo jedan dio obitelji, da je željo nešto posebno... sarajevo mi je isto što i čelik, sloboda, bla bla bla, ali željo kad čujem, krv mi se ledi u žilama.... pozdrav od ne navijača, ali simpatizera velikog želje...