Papak je nesto blazi oblik paksua koji je najcesce dolazio iz prigradskih naselja, sela i iz nizih drustvenih i socijalnih struktura. Njihov najveci zajeb je to sto se nikada nisu mogli prilagoditi zakonima carsije, mada su cijeli zivot tezili tome. Papak voli selo, miris sijena i balege, Lepu Brenu i Cecu. Zatvore oci u transu kada cuju \"Bum Cile bum...\", nerijetko izazivaju i isprovociraju frku kada pocugaju, razbijaju case po kaficima a \"poslastica\" im je dokazivanje muskosti, dok razbijaju prazne pivske flase sami sebi od glavu?! Kad prica, papak pretjerano galami i mlatara rukama, obozava cvijetne ili geometrijske dezene na kosuljama, a u unutrasnjem džepu sakoića obavezno se nadje cakijica u slucaju \"Ne daj Boze, nek se nadje...\"