Ima tu jos nesto. Bliskost u nasoj porodici, koja je, po pravilu, cvrsca, stabilnija, duza nego drugdje u svijetu. Mi smo, nekako, ovisni jedni o drugima i brinemo jedni za druge. Ima tu tradicije, kulture, pozitivnog konzervatizma. Bosanski roditelj nece zalupiti kucna vrata za punoljetnim sinom ili kcerom. Ali, ni svijest naseg odgoja nece dozvoliti djeci da roditelje otpreme u staracki dom, vec se staraju o njima do najdublje u starost. U svijetu i nije uvijek tako.