Jadranka je pogrijesila jer nije rekla pravo stanje stvari oko njezinog stana - ona je imala svoj stan koji joj je ukraden u ratu i onda preprodan 3-4 puta. Pokusavala je da ga vrati, dolazila u Sarajevo, predavala dokumentaciju, angazovala advokata i nikad joj nije vraceno ono sto je njeno. Dakle, ona ne trazi nista da joj se udijeli, ona trazi samo ono sto je njeno - niko nema pravo na stan vise od samog vlasnika, da je ne znam gdje bila u ratno vrijeme, i da je ne znam sta radila, a bila je izuzetno dobra, pomagala kome je stigla i promovirala BiH na svakom koraku. A zivot u Japanu nije jednostavan ni za koga, a posebno ne za umjetnike. Jadranka je bolesna vec pune dvije godine, i ogroman novac je vec dala na terapije koje joj nisu pomogle. Usput je morala da radi kao da je u svrsenoj formi, zakazivali su joj po 40 koncerata u 2 mjeseca. Spremala se na ljeto da dodje na lijecenje u Fojnicu i nije pobjegla od radijacije. Pobjegla je od surovog kapitalizma i ljudi bez duse.