Nije la(h)ko graditi budučnost kada dvojiš o vlastitom identitetu.Imati dva pasoša ( putovnicu i pasoš ), kažeš dvije domovine primarnu i ono po rođenju, dvije zastave, najmanje tri himne i više prekograničnih domoljubnih pjesama . Nije lako mijenjati jezik kojim si govorio, kao što nije lako bti predsjednik NS BiH a navijati u dresu ''primarne domovine'' jer ''igraju naši''.
Ogrnuti šal Zrinjskog (da te ne bi ) a navijati za Hrvatsku reprezentaciju, sjedne š na voz za Minhen i dođeš među svoje, autobusom u Sisak ili daruvar opet među svojima, nauad u Livno, posušje ili Čitluk opet si među svojima , samo nisi ''svoj'' ako živiš u zenici, Tuzli ili nedaj Bože u mrskom Sarajevo prema stavu HNS. Ali stav je stav ako je to krovno tijelo tijelo Naroda iako ne obuhvata predstavnike ni 50 % vlastitog naroda.
Zas ove što me propituju ili prozivaju: Ja sam Hamo , građanin BiH, Bosanac, Bošnjak, ( šta vas briga da li idem u džamiju ), govorim Bosanskim jezikom ijekavska varijanta, odličan sam i sa Hrvatskim i sa Srpskim jezikom, latinicu i čirlicu bez problema koristim, čitam, pjevam pjesme na svim jezicima i igram igre po vlastitom izboru, klonim se zlih i ''poganih'' a protiv nacionalista, šovinista ,
fašista koristim sva dozvoljena i u EU usaglašena sredstva.sredstva