Drzava je tu da donosi odluke i da svim religijama izadje u susret, ali isto tako da ostvari ravnopravnost za sve njene gradjane. Isto kao u braku, treba uzimati i davati. Zelimo jedinstvenu BiH, a u isto vrijeme se protivimo sitnim ustupcima, nazivajuci ih izdajnishtvom, ugrozavanjem, itd itd. Veliki je broj ljudi koji nisu muslimani, ali koji su se borili za ovu drzavu. Oni zive sa nama u nasem gradu. Ustupak za ravnopravnost bi bio da ocjene iz vjeronauke ne ulaze u prosjek ocjena, koji je svakako vishe bitan roditeljima nego djeci. Dakle ako dijete ide na vjeronauku, opet ce roditeljima donositi ocjene. Stalno se govori kako oni tamo drugi ne valjaju, a ustvari treba prvo da pometemo ispred svoje kuce. Neukusni komentari i kritike koje su stizale na racun ministra, koji je svakako imao namjeru unaprijediti suzivot, a pritome neumanjiti vjersku edukaciju djece, su zaista frapirali vecinu gradjana sarajeva. Mora se stati sa primitivizmom. Mora se pruziti ruka sugradjanima.