Sav apsurd i ironija priče je, da je čovjek danas primoran svojevoljno zakoračiti u minska polja i smrt, ne bi li nekako preživio i proživio ovaj život dostojan čovjeka. Moje saučešće porodici, bez obzira na nacionalnost. Naravno, žao mi je i jadne životinje, koja je stradala ni kriva ni dužna! "Psovo je Braca i krivce i žrtve, puške i vaške i rov prepun blata. Reko je: "Ne možes prebrojati mrtve jer su se carevi igrali rata. Ej, žao mi konja..."