Tri razloga zašto zemlje nastoje od sebe otkloniti krivicu za genocid:
1. Obavezna reparacija.
2. Trajno negativno obilježje te države, i (najvažnije)
3. Ne završi svaki genocid pobjedom, pa bi presuda genocida spriječila nasljednike tog režima da dovrše zapisano.
Ovo da naši vrhovnici znaju, jasno bi bilo da sa Srbijom nikad neće biti nikakvih "dobrih odnosa".
Portugalski general Karlos Martins Branko, koji se od 1994. do 1996. godine nalazio na strateški važnom položaju zamenika šefa misije vojnih posmatrača UN za Hrvatsku i BiH, u memoarima „Rat na Balkanu” izneo je svoja saznanja i o dešavanjima na području Srebrenice u julu 1995. godine.
@OskarDavicholo Martins Branko iznosi činjenice koje su mu sa terena dostavljali kompetentni obaveštajni organi i na osnovu ovih dokaza, sa kojima je upoznata komanda Posmatračke misija UN u Zagrebu, smatra da nema sumnje da se u Srebrenici nije dogodio genocid jer nije postojao predumišljaj.
@OskarDavicholo Kako ističe, Vojska Republike Srpske bi, da je postojala genocidna namera, zatvorila srebreničku enklavu tako da niko ne bi mogao da pobegne. Umesto toga, navodi portugalski general, napadom iz dva pravca, sa jugoistoka i istoka, ostavljeni su koridori za povlačenje Bošnjaka prema severu i zapadu.
@OskarDavicholo Što se tiče načina kako je nastala cifra od 8.000 nestalih po prvobitnoj proceni Međunarodnog Crvenog krsta, što se u jednom trenutku pretvorilo u nedodirljivu istinu, autor kaže da je to postala činjenica koju je zabranjeno poricati još pre nego što je utvrđena.
@OskarDavicholo Bilo je lakše besomučno ponavljati teoriju o genocidu koju su zastupala glavna sredstva masovnog informisanja“, navodi portugalski general.
@OskarDavicholo Činjenica da se 3.000 lica koji su bili proglašeni za nestale našlo na spisku birača na izborima održanim u septembru 1996. nimalo nije uticala na stalno ponavljanje priče o 8.000 mrtvih.