Dusko je bio divan covjek, i moj profesor u Bijeljini. Vozio je jedan prelijepi zeleni mercedes iz sedamdesetih i uzivao u zivotu. Casove je pocianjao sa cuvenom recenicom iz Danteove Bozanstvene komedije \"Segui il tuo corso, e lascia dir le genti.\" Jednom prilikom posle roditeljskog sastanka je govorio \"Djeco, vi ste i dobri, kakvi smo mi (profesori i roditelji)\" :) Ubio ga je jedan Bijeljinski klosar koji je maltretirao njegovu cerku. I njega poznajem kad je kao klinac bio jedan od velikih talenata za boks. Nazalost, svaki grad u BiH i Srbiji ima jos stotine takvih klosara, izdanaka vremena izubljenih vrijednosti u kome se umjesto rijeci obracunava sa bombama, granatama, puskama. Dusko je mozda bio zrtva djecaka koji se odlucio da ne ide u skolu, jer je zivio u drustvu gdje su krimosi (bili) uzor djecacima.