Koliko je opasno da SNSD ima jednog bošnjačkog ministra na državnom nivou
Zakon o Vijeću ministara BiH propisuje da je za donošenje odluka, u slučaju nepostizanja konsenzusa među ministrima, dovoljan jedan član iz svakog konstitutivnog naroda. To je otvorilo brigu da bi SNSD mogao kontrolisati propise kroz postavljanje Denisa Šulića, ali jedan drugi propis to ipak otežava.
Predsjedavajuća Vijeća će biti Borjana Krišto iz HDZ-a, a prema trenutnom dogovoru, oni će imati još dva ministra, najvjerovatnije Davor Bunoza i Dubravka Bošnjak. SNSD i Osmorka će imati minimalno po tri ministra te se trebaju dogovoriti oko četvrtog, a koji je do sada pripadao SNSD-u.
Ministri Osmorke će vjerovatno biti Zukan Helez, Elmedin Konaković, Edin Forto, dok će SNSD kako trenutne stvari stoje u državnu vladu poslati ponovo Zorana Tegeltiju i Stašu Košarca, zatim Nenada Nešića, lidera DNS-a, a SNSD bi mogao dati i jednog bošnjačkog ministra - Denisa Šulića.
Iz dijela javnosti dolaze upozorenja da SNSD ne bi smio dobiti bošnjačkog ministra jer bi to značilo prepuštavanje ove institucije Miloradu Dodiku. Mnogi su takve navode iznosili prethodnih dana, a danas i SDA-ova ministrica vanjskih poslova Bisera Turković.
Ona je kazala da bi njegov izbor iz reda Bošnjaka značio "prepuštanje potpune kontrole nad Vijećem ministara BiH proruskim političkim snagama". To objašnjava Zakonom o Vijeću ministara, koji kaže da je za donošenje odluke u ovom tijelu potreban najmanje po jedan ministar iz svakog konstitutivnog naroda.
Uistinu, zakon u članu 18. stavu 3. kaže da je, u slučaju nepostojanja konsenzusa među ministrima, dovoljan glas po jednog ministra iz svakog naroda:
U slučaju da se konsenzus ne postigne, predsjedavajući Vijeća ministara saziva člana odnosno članove Vijeća ministara koji je (su) protiv kako bi se postiglo rješenje. U slučaju da konsensus ne bude postignut u roku od sedam dana ni na taj način, odluku donosi Vijeće ministara u skladu sa stavom (1) ovog člana, s tim da navedena većina podrazumijeva glas najmanje jednog člana iz svakog konstitutivnog naroda.
Ne može bilo koji ministar iz nekog naroda biti odlučujući glas
Posmatrajući samo zakon, zvuči kao da je stvar jasna i da bi Šulić mogao sam donositi odluke potencijalno štetne po državu i Bošnjake. Međutim, ukoliko se u obzir uzmu i izmjene zakona, koje je 2009. godine napravio visoki predstavnik Miroslav Lajčak, i koje su aktuelne, mehanizam odlučivanja ne bi baš tako jednostavno bio u rukama SNSD-a.
U autentičnom tumačenju izmjena i dopuna Zakona o Vijeću ministara, koje je donio Miroslav Lajčak, stoji da se upravo član 18. stavu 3. tumači "na način da se njime predviđa ulaganje najvećih napora kako bi se osiguralo da glas najmanje jednog člana iz svakog konstitutivnog naroda iz navedene odredbe daje predsjedavajući Vijeća ministara i zamjenici. U slučaju da su predsjedavajući ili zamjenici odsutni ili na drugi način spriječeni da na navedeni način glasaju, oni će ovlastiti po jednog člana Vijeća ministara, koji pripada istom konstitutivnom narodu da daju glas u njihovo ime. U slučaju da predsjedavajući ili zamjenici u tu svrhu ne ovlaste člana Vijeća ministara ili da je u tu svrhu ovlašteni član ministara odsutan ili na drugi način spriječen da da navedeni glas, bilo koji drugi član Vijeća ministara, koji pripada datom konstitutivnom narodu, ima pravo dati navedeni glas."
Prema njegovom tumačenju, ne može se reći da će Šulić imati poluge odlučivanja umjesto bošnjačkog naroda zbog toga što je taj jedan ministar koji odlučuje zapravo predsjedavajući ili zamjenik iz reda bošnjačkog naroda. Odnosno, ukoliko on ne može glasati, bira bošnjačkog ministra, koji će odlučivati.
Šulićev glas može biti koban u slučaju da sa sjednice izostanu preostali bošnjački ministri na čelu sa predsjedavajućim ili zamjenikom predsjedavajućeg iz tog naroda.
Takav scenarij je teoretski moguć, ali treba uzeti u obzir da se na ovakav način (minimalno jedan glas iz svakog konstitutivnog naroda) ne odlučuje regularno na sjednicama, nego da do toga dolazi tek nakon što ne postoji konsenzus ministara. Prvo predsjedavajući saziva ministre koji nisu saglasni, a ako se ne postigne dogovor u roku od sedam dana organizuje se glasanje.
Teško je očekivati da bi bilo ko dopustio da nema potrebne ministre na sjednici na kojoj se odlučuje glasom najmanje jednog konstitutivnog naroda, posebno ako se uzme u obzir da bi tokom pokušaja postizanja konsenzusa, a do konačne sjednice na kojoj se glasa, imali dovoljno vremena da isplaniraju svoj dolazak.
Rizičan dogovor, ali sigurna stolica za Edina Fortu
Ukoliko Osmorka želi da prepusti neko pitanje Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću, onda će to naravno moći kroz ovaj mehanizam i nedolaženjem potrebnih Bošnjaka na sjednicu. Ali, ako postoji takav cilj, to mogu i kroz druge mehanizme.
No, može se reći da je ovakav dogovor sa SNSD-om rizičan po Bošnjake s obzirom na to da će u naredne četiri godine, Osmorka morati dobro razmišljati u ovom segmentu, kako se ne bi desilo da Šulić ostane jedini ministar, koji u tom trenutku odlučuje.
Posebno se postavlja pitanje opravdanosti njihovog dogovora i šta se dobija time? Za sada se čini da je jedini razlog taj što Osmorka želi imati ministra iz reda Ostalih, a kako bi na to mjesto postavili dosadašnjeg premijera Kantona Sarajevo i predsjednika Naše stranke Edina Fortu.
