Gabriel Borić u pohodu na tron: Buntovnik dalmatinskih korijena želi postati predsjednik Čilea
Tokom prvog kruga predsjedničkih izbora, koji je održan u nedjelju, 21. novembra, Borić je osvojio 25 posto glasova, čime je osigurao ulazak u drugi krug, gdje će se suočiti s Joseom Antoniom Kastom, liderom Republikanske partije, kojeg mnogi nazivaju i čileanskim Donaldom Trumpom.
Nakon što su objavljeni rezultati prvog kruga izbora, Borić se obratio javnosti te je poručio kako očekuje pobjedu u drugom krugu izbora.
"Bit ćemo blizu, bit će teško, ali ćemo ga pobijediti. Duboko sam zahvalan od srca na ukazanom povjerenju mladih i starih ljudi širom Čilea, koji su svojim glasom potvrdili da imamo mandate da vodimo državu u ovom historijskom trenutku", rekao je 35-godišnji Borić.
Prezime Borić i poveznica sa Čileom
Historija migracijskih kretanja na Balkanu nije nešto što se može posmatrati kao fenomen koji je prisutan posljednjih nekoliko godina. Stanovnici Balkana migrirali su prema Evropi i drugim dijelovima svijeta i mnogo ranije kroz historiju. Rezultat jednog vala migracija s Balkana, doveo je tako i porodicu Borić iz Hrvatske u Čile.
Porijeklom s otoka Ugljan, Gabrielovi pradjed i prabaka uputili su se prije 124 godine prema Južnoj Americi, što je bila sudbina brojnih Dalmatinaca koji su 'trbuhom za kruhom' krenuli prema ovom kontinentu. U međuvremenu, prezime Borić, koje se vezalo za Ugljan, Brač i okolne dalmatinske otoke, postalo je mnogo češće u Južnoj Americi, a naročito u Čileu, gdje je većina Borića i završila.
"Borića u Ugljanu, ako se računa muška loza, danas ima samo u dvije kuće, dok u Čileu, glavnom gradu Santiagu i Punta Arenasu na samom jugu zemlje, najmanje 30 porodica ponosno nosi to prezime. Svi su ostali Borić, niko iz imena nije ispustio naše ć, koje im otkriva hrvatske korijene", pisao je Zadarski.hr u septembru 2021. godine.
Prije 124 godine porodica Borić je stigla u Čile, a vremenom su se svi članovi porodice etablirali kao cijenjeni članovi čileanskog društva. Iz jednog dijela loze Borića upravo dolazi i Gabriel, čiji otac Luis Javier Borić slovi za uvaženog hemijskog inžinjera.
Politički rast i razvoj Gabriela Borića
Iako ne potječe iz porodice čiji su se članovi strogo bavili politikom, Borić je još od srednjoškolskog obrazovanja pokazivao afinitete prema bavljenju politikom.
"Politika je uvijek bila tema kod kuće. Očevi članovi porodice aktivno su se borili protiv Pinochetove diktature. Kada je Gabriel počeo promovirati svoje ljevičarske stavove, niko od nas nije imao problem s tim", rekao je njegov brat Simon Borić.
Profesori u Britanskoj školi koju je Borić pohađao ističu kako je bio nemiran, radoznao i marljiv student. Pored afiniteta prema politici, Borić je tokom školovanja pokazivao i veliku strast za pozorištem i književnošću te je često objavljivao pjesme pod pseudonimom "Vrabac".
"Tada se još definirao kao izrazito ljevičarski orijentiran. Nije se tu radilo samo o njemu, već o cijeloj generaciji koja je nastojala preispitati ljevičarsku ideju u Čileu", rekao je za medije u ovoj državi profesor Oscar Barrientos.
Nakon srednjoškolskih aktivnosti Borić se preselio u Santiago, gdje je 2004. godine upisao Pravni fakultet Univerziteta u Čileu, što je na neki način bio početak njegove političke karijere.
Već na početku studentskog života Borić se pridružio pokretu Autonomna ljevica, koji je svoje djelovanje zasnivao na okupljanju progresivnih studenata. Borić je tokom studija nastojao ostvariti određene ideje te je bio jedan od pokretača demonstracija u kojima su studenti tražili odlazak dekana fakulteta Roberta Nahuma.
Između ostalog, Borić i njegovi istomišljenici demonstracije su vodili tako što su skoro 40 dana praktično boravili u prostorijama fakulteta te su tražili ostavku dekana zbog opstrukcija razvoja institucije, izostanka ispravnog funkcionisanja fakulteta i neposredne potrebe za jačanjem unutrašnje demokratije.
Također, još veći problem je nastao nakon što je utvrđeno da je dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Čileu optužen da je plagirao svoje akademske radove na osnovu radova koje su pisali njegovi bivši studenti.
"Sa 23 godine i gustom bradom, predsjednik Studentskog centra Pravnog fakulteta predvodio je studente u tzv. 40-dnevnom preuzimanju zgrade fakulteta. Tražili su odlazak dekana i u tome su na kraju i uspjeli", naveli su čileanski mediji.
Vođa nove generacije
Aktivnosti na fakultetu doprinijele su i rastu popularnosti Gabriela Borića, koji se tako isprofilirao u vođu jedne potpuno nove ljevičarske generacije studenata koji su željeli prije svega promjene u obrazovnom sistemu Čilea, koji slovi za jedan od najskupljih na svijetu.
Ovakav slijed događaja doveo je Borića do toga da 2011. godine predvodi nove masovne demonstracije studenata i srednjoškolaca koje su trajale gotovo dvije godine.
Borić i ostali su tražili potpunu reformu obrazovanja, a proteste su mnogi uporedili s prodemokratskim protestima tokom osamdesetih godina, kada su se građani sukobili sa snagama diktatora Pinocheta.
Ono što je interesantno je da su upravo ovi protesti predstavljali uvod u političku karijeru kako Gabriela Borića tako i njegovih najbližih studentskih saveznika Camile Vallejo, Karol Cariole te Giorgia Jacksona, koji je postao Borićev glavni politički savjetnik.
"Mi smo generacija čije je bavljenje politikom počelo društvenim pokretima. U međuvremenu smo shvatili da ako želimo promijeniti Čile, protesti nisu dovoljni te da se moramo boriti u institucijama", rekao je Borić.
Politički rast i učešće u izmjenama ustava
Nakon karijere studenta buntovnika Borić je svoju popularnost iskoristio i na izborima 2014. godine, kada je s 26 posto glasova kao član Autonomne ljevice izabran za člana Kongresa Čilea te je tako postao jedan od najmlađih političara u ovoj instituciji.
"Sa samo 28 godina, Borić se u Kongresu pojavio raščupane brade, u bež kaputu i otvorenoj košulji. To je izazvalo pometnju u najzakopčanijoj instituciji u najzakopčanijoj državi Latinske Amerike", naveli su čileanski mediji.
Na kritike kako ne poštuje instituciju, Borić je odgovorio jasno i precizno.
"Baš me briga. Želim da mi ljudi sude na osnovu rada, a ne zbog stila odijevanja", rekao je Borić 2014. godine.
U međuvremenu, svojim radom i djelovanjem Borić je postao jedan od najpopularnijih političara u Čileu, a prema podacima iz 2017. godine, bio je drugi najpopularniji političar u Čileu sa 45 posto podrške građana.
Istina, njegov rad u Kongresu obilježile su i brojne kontroverze, a jedna od njih odnosila se i na "tajni sastanak" s bivšim opozicionarom Ricardom Salamancom, koji je osuđen za ubistvo senatora Jaimea Guzmana.
Također, mnogi su Boriću spočitavali i preveliku bliskost s Komunističkom partijom Čilea, koju su optužili da podržava autoritarne režime u Venecueli i Nikaragvi.
Nakon nekoliko godina provedenih u Kongresu, Borić je ponovo došao u prvi plan 2019. godine, kada su Čile zahvatile masovne demonstracije u kojima su građani tražili promjenu i demokratizaciju Ustava.
Upravo je Borić bio jedan od prvih potpisnika ovog dokumenta, a kasnije je kroz razgovore s kongresmenima doprinio i ispunjenju zahtjeva za promjenom Ustava putem referenduma.
Predsjednička kandidatura
Kompletan Borićev rad od 2011. pa sve do 2019. godine doprinio je tome da postane i jedan od onih kandidata koji će predvoditi ljevicu u borbi za predsjedničku poziciju u Čileu. To se i ostvarilo sredinom 2021. godine, kada je na izborima unutar ljevičarskih partija, koje čine devet stranaka, Borić osvojio podršku 60 posto lijevo orijentiranih građana da bude kandidat ljevice na predsjedničkim izborima.
"Ako je Čile bio kolijevka neoliberalizma, bit će i njegov grob", rekao je Borić nakon što je osvojio najveći broj glasova.
U međuvremenu, Borić je predstavio i svoj izborni program koji je sadržan na gotovo 300 stranica unutar kojih se nalazi 13.000 prijedloga za unapređenje čileanskog sistema upravljanja.
"Mlađi Čileanci cijene Borićevu brutalnu iskrenost. On predstavlja glas mlađeg, modernijeg i progresivnijeg glasača, zbog čega ljudi imaju osjećaj da predstavlja političara koji je u skladu s ovim vremenom", navodi magazin Time.
Osnova njegovog programa sadrži potpunu transformaciju čileanskog ekonomskog sistema. Borić se zalaže za povećanje minimalne plate, ukidanje studentskih dugova te uvođenje novog poreza na bogate i rudarske kompanije koje su se obogatile na ogromnim resursima bakra koje posjeduje Čile.
"Najkontroverzniji prijedlog jeste onaj da se privatni penzioni fond zamijeni državnim. Privatna šema koju je uveo Pinochet 1981. godine obavezuje Čileance da uplaćuju 10 posto svojih prihoda u penzioni fond kojim upravljaju kompanije", navodi se.
Drugi krug predsjedničkih izbora u Čileu održat će se 19. decembra, nasuprot Borića stajat će desničar i predsjednik Republikanske stranke Jose Antonio Kast, a upravo će borba između dva potpuno oprečna kandidata pokazati da li se Čile okreće lijevim politikama ili se vraća u eru koja mnogo više liči na period vladavine Augusta Pinocheta.
"Zamišljam Čile koji je ravnopravniji i pravedniji, otvoren i demokratski. Čile koji nudi sigurnost, a ne neizvjesnost ljudima koji ovdje žive", pojasnio je Gabriel Borić, kandidat za predsjednika i Čileanac koji nikada nije zaboravio svoje korijene.
