Nakon Irske i Grčke bi mogla uslijediti i Španija i Portugal. Time bi finansijski štit koji su čelnici zemalja zone eura nedavno donijeli kako bi zaštitili poljuljanu valutu, bio iscrpljen, navodi Deutsche Welle.
Evropski političari stoga grozničavo traže nova rješenja. Bitka za euro već odavno traje: glavni krivci su mešetari na finansijskim tržištima koji se već uveliko klade na štetu zajedničke valute i vrše pritisak na zemlje zone eura.
Tako barem političari objašnjavaju trenutnu intenzivnu borbu za sudbinu eura.
Neki ekonomisti međutim stanje vide drugačije.
"Ja sam zapravo zahvalan tržištu što je ukazalo na to da, nakon što su zemlje zone eura u društvo primili Grčku, da je ova zemlja bila, da je i da će uvijek biti prezadužena", kaže Markus Kerber s Visoke tehničke škole u Berlinu. On je mišljenja da je Grčku, kada je postalo očigledno u kakvoj situaciji se nalazi, trebalo isključiti iz eurozone. No to se nije dogodilo.
EU i Međunarodni monetarni fond Grčkoj su pomogli s više od 110 milijardi eura a grčka Vlada je donijala rigorozan paket štednje. No unatoč tome zemlja se ne oporavlja nego naprotiv bilježi recesiju od 4,5 posto. Slična je stvar i s Portugalom za kojeg Kerber smatra da je najbolje da što prije iziđe iz zone eura.
Kao jedna od opcija za postizanje stabilnosti eura nedavno se rodila ideja o stvaranju fonda s euro obveznicama. Tu ideju posebice podržavaju čelnici južnoevropskih zemalja, dakle onih koje imaju najviše problema.
Glavni zagovornik je međutim i luksemburški premijer Jean-Claude Juncker. No neki ekonimisti nisu zadovoljni ni ovim rješenjem. Oni kažu:"Za euro obveznice ne postoji nikakva pravna osnova u Evropskom ugovoru. Dapače "Bail out" klauzula isključivo zabranjuje zajedničko preuzimanje odgovornosti".
Od pojma zajedničke odgovornosti zazire i njemačka vlada koja je zbog toga ubrala žestoke i pomalo nediplomatske kritike od Junckera. On je njemačku vladu čak optužio da se ponaša neevropski.
Njemačka u međuvremenu polako popušta pod pritiskom ali istodobno postavlja političke uvjete. Njemački ministar finansija Wolfgang Schäuble traži odstupanje mnogih kompetencija u vezi budžetske politike s nacionalne na evropku razinu. Time bi bila uklonjena jedna od glavnih mana eura. Europska valuta naime počiva na različitim gospodarskim i finansijskim temeljima. Ako se udovolji njemačkim zahtjevima na kraju ovog integracijskog procesa, euro bi počivao na jedinstvenoj gospodarskoj politici.
Time bi, kako smatra glavni ekonom banke Sal. Oppenheim Norbert Braems bio postignut još jedan cilj: jača Evropa u sve žešćoj globalnoj konkurenciji. No kako smatra Braems tom projektu još mnogo toga stoji na putu.
"Pitanje je da li u Njemačkoj, ali i drugim evropskim članicama, postoji spremnost prebacivanja kompetencija u Bruxelles. Mislim da će još potrajati prije nego što i građani budu spremni na taj korak".
No prije toga bi monetarna unija trebala, po mišljenju mnogih, načiniti neke drastične rezove. Predodžba političara da će se ekonomska moć zemalja nakon ulaska u uniju izjednačiti se pokazala kao iluzija.
Ekonomisti poput Kerbera se zalažu za poteze poput podjele unije. U jačoj grupi bi se nalazila Njemačka, Finska, Holandija, Luksemburg i Austrija. No što je s Francuskom, Njemačkim najvažnijim vanjskotrgovinskim partnerom?
"Francuska nosi krivnju za propast monetarne unije. Oligarsi u Parizu su od samog početka ignorirali ugovore, zauzimali stav po kojem sebi nisu dali ništa diktirati, pogotovo od Njemačke. Stoga ovu vlast u Parizu, bez obzira na gospodina Sarkozyja, ne držim za nekoga tko će pridonijeti stabilnosti unije", zaključuje Kerber.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
