Znate li kada su nastali prvi serijski auti s turbopunjačem? Zbog nekih su vozači gubili živote
Uopšteno rečeno, pokrenut protokom izduvnih gasova, turbopunjač komprimira usisni zrak i gura ga u komoru za sagorijevanje, čime se povećava snaga motora.
Druga opcija, koju proizvođači koriste za prednabijanje je kompresor. Međutim, glavna razlika u odnosu na turbopunjač je u tome što je mehanički kompresor pokretan remenom preko radilice i što je mnogo skuplji od turbopunjača.
Švicarski inžinjer Alfred Büchi prvi je patentirao dizajn turbopunjača davne 1905. godine, ali je bilo potrebno više od pola stoljeća dok se takav uređaj nije ugradio u serijski automobil. Ipak, turbo punjenje je brzo postalo popularna tehnologija u automobilskom sektoru, a danas ga koriste gotovo svi proizvođači automobila koji još uvijek razvijaju motore s unutrašnjim sagorijevanjem.
Porsche 930 (911 Turbo – 1975.) – Poznat pod nadimkom "Tvorac udovica"
Prvi serijski auto s turbopunjačem, Oldsmobilom Jetfire, pojavio se 1962. godine. Bio je toliko nepouzdan i stalno se kvario da ga je GM ugasio samo godinu nakon lansiranja. Međutim, to nije spriječilo druge proizvođače automobila da nastave istraživanje i razvoj, pogotovo jer su uočili prednosti.
Tokom 1970-ih, nekoliko daleko pouzdanijih automobila s turbopunjačem ušlo je u serijsku proizvodnju, a vjerovatno je najpoznatiji bio Porsche 930 iz 1975. godine, poznat kao 911 Turbo. Prvi čistokrvni serijski sportski automobil kojem je dodat turbo, Porsche 930, postao je jedan od najbržih cestovnih automobila svoje ere, ali i jedan od najopasnijih.
Zasnovan na standardnoj 911-ki s atmosferskim benzincem, model 930 je pokretao 3,0-litarski, zrakom hlađeni šestocilindraš koji je bio pozajmljen od Carrere RS 3.0, a koji je, zahvaljujući legendarnom Dr. Ernst Fuhrmannu, dobio KK&K turbopunjač prvobitno razvijen za trkaći prototip 917/30 Can-Am. Sa 260 KS pri 5.500 i 345 Nm obrtnog momenta pri 4.000 obrtaja u minuti, 911 Turbo je postao najbrži i najmoćniji auto u to vrijeme koji je Porsche razvio. Do stotke je ubrzavao za 5,5 sekundi, a postizao je maksimalnu brzinu od 246 km/h.
Iako je automobil bio opremljen sportskim i ujedno tvrdim ovjesom, ogromna turbo rupa ga je činila nepredvidivim i divljim za vožnju, zbog čega su mnogi neiskusni vlasnici izgubili živote, a auto je zbog toga dobio nadimak "Tvorac udovica". Uprkos svojim nedostacima, 930-ka je doživjela veliki uspjeh, a Porsche je od tada nastavio da nudi 911 sa turbo punjenjem.
Saab 99 Turbo (1978.) – Prvi turbak za široke narodne mase
Dok je Porsche 930 bio prvi čistokrvni sportski automobil opremljen turbopunjačem, Saab 99 Turbo je bio prvi model koji je ponudio performanse slične sportskom automobilu za široke narodne mase.
Prvobitno predstavljen 1968. godine, Saab 99 se smatrao velikim, luksuznim putničkim automobilom u Skandinaviji, ali u većini dijelova svijeta su ga svrstavali u kategoriju kompaktnih vozila. Model je doživio veliki uspjeh i kontinuirano se usavršavao. Tako su 1978. godine, Saabovi inžinjeri odlučili da dodaju sportskiju verziju liniji 99, i tako je nastao Turbo.
Kao što naziv implicira, pokretao ga je jednostavan, ali provjeren osamventilski, 2,0-litarski redni četverocilindraš opremljen Boschovim elektronskim ubrizgavanjem goriva i malim Garrett T3 turbopunjačem.
S dodatkom "Super puža", ovaj sada već kultni model je razvijao 145 KS i 236 Nm obrtnog momenta, što je omogućilo automobilu da ubrza do 100 km/h za nešto više od devet sekundi. Danas to možda ne zvuči fascinantno, ali tada je 99 Turbo bio jedan od najbržih automobila u svom cjenovnom rangu. Posljedično tome, model je doživio veliki uspjeh i inspirisao druge proizvođače automobila da razvijaju i proizvode putničke automobile s turbo punjenjem.
Mercedes-Benz 300 SD (W116 – 1978.) – Prvi serijski turbodizelaš
Sredinom 1970-ih Mercedes-Benz se suočio s velikom zagonetkom. Kupcima je bila potrebna dizel verzija njegove najluksuznije serije W116 (predak S-Klase), ali Mercedesov postojeći petocilindarski dizel sa 77 KS jednostavno nije bio dovoljno snažan, niti se uklapao u filozofiju najveće limuzine. Turbodizel motori su postojali u to vrijeme, ali su se gotovo isključivo koristili u industrijskim strojevima.
Postavljanje turbopunjača na obični dizel motor bilo je izuzetno teško, jer su inžinjeri imali problema s upravljanjem već visokog omjera kompresije. Ipak, Mercedesovi inžinjeri su uspjeli da sastave funkcionalan turbodizel tako što su pojačali postojeći 3,0-litarski redni petocilindarski blok, dodavši ubrizgavanje goriva i sofisticirani "wastegate" ventil, koji je imao ulogu rasterećenja pritiska u turbini.
Rezultat je bio motor od 110 KS koji je Mercedes-Benz 300 SD iz 1978. godine učinio prvim serijskim automobilom na svijetu s turbodizelskim pogonom. Snaga motora je naknadno podignuta na 121 KS.
Zahvaljujući Mercedesovoj tadašnjoj perjanici koja je promijenila stanje na tržištu, cijela automobilska industrija se ubrzo prebacila na čuvene turbodizel motore, a do kasnih 1990-ih, kada je ludost za dizelskim putničkim automobilima zaista uzela maha (posebno u Evropi), većina dizelskih automobila je imala turbopunjač.
Maserati Biturbo (1981.) – Kad je malo jedan turbo
Do 1980-ih bilo je jasno da je opremanje automobila s turbopunjačem postalo ekonomski isplativo, pa su proizvođači automobila napravili sljedeći logičan korak i predstavili automobile opremljene s dva turbopunjača, kojima je jedna od uloga bila da smanje turbo rupu, a druga da performanse dignu na nivo iznad.
Prvi masovno proizvedeni automobil, koji je imao dva turbopunjača, bio je Maserati Biturbo iz 1981. godine. Osim svog V6 motora, koji je imao IHI turbopunjač za svaku grupu cilindara koji mu je pomogao da, u zavisnosti od verzije, proizvede između 180 i 190 KS u početnim verzijama s karburatorom, Biturbo je bio automobil koji se (ne) zaboravlja.
Zbog svog kutijastog stila i brojnih problema s pouzdanošću, smatra se jednim od najgorih automobilima koje je Maserati ikada napravio. Međutim, izuzetak s konceptom duplog turbopunjača bio je model Shamal iz 1990. godine. Detaljno restilizovan i opremljen twin-turbo motorom koji je dobio dva dodatna cilindra, Shamal je bio grandiozni tourer neobičnog izgleda, ali onaj koji zaslužuje da bude spomenut među Maseratijevim najboljim cestovnim automobilima svih vremena.
Iako nije Maseratijevo najveće djelo, Biturbo je inspirisao druge proizvođače automobila da se odluče za twin-turbo indukcione sisteme. To se posebno odnosi na Ferrari, koji je u narednim godinama lansirao kultne modele 288 GTO i F40.
Zašto je utihnula priča o Južnoj plinskoj interkonekciji i šta je pozadinski interes
