Toyota Celica Mk1: Kako je prije 55 godina nastao "japanski baby Mustang"
Šezdesete godine prošlog vijeka donijele su Toyoti značajan razvoj na međunarodnom nivou – novi istraživački centri, prva fabrika izvan Japana u australijskom Melbourneu i strateška partnerstva. Kompanija je stekla reputaciju pouzdanog proizvođača, ali nešto je nedostajalo.
Postojeći modeli poput Corolle i Crowna bili su praktični, ali bez emocionalnog naboja potrebnog za osvajanje srca kupaca, posebno u Americi. Toyota 2000 GT, nastala iz odbačenog Datsun projekta legendarnog dizajnera Albrechta Goertza, pokazala je da Japanci mogu napraviti supersportski automobil koji se ne mora stidjeti Porschea 911 ili Jaguara E-Type. Međutim, sa samo 337 proizvedenih primjeraka, ovaj model je donio više prestiž nego profit.
Trka s konkurencijom
Dok je Toyota 1969. još razmatrala sportsku studiju EX-1, japanska konkurencija je već žnjela uspjehe. Datsun 240Z, Mitsubishi Galant GTO i Mazda RX-2 već su se probijali na tržište tradicionalno dominiraju britanskih sportista. U Evropi su Ford Capri, Opel Manta, Renaulti 15 i 17, Fiat 128 Sport Coupe i drugi pokazali da postoji ogroman apetit za pristupačne sportske kupee.

Na drugoj strani svijeta, američka filijala Toyote je upravo to i tražila – emocionalno vozilo na platformi masovnog modela. Ideja se brzo rodila.
Toyota je u oktobru 1970. godine na tokijskom sajmu predstavila Celicu, praktično sportsku verziju jeftine limuzine Carina. Iako je Celica dijelila tehniku s Carinom, dizajnerski je bila svjetlosnu godinu ispred nje. Formula je bila jednostavna: motor naprijed, pogon straga, McPherson prednji ovjes, kruta zadnja osovina. Ništa revolucionarno, ali efikasno i jeftino za proizvodnju.
Dizajnerski, međutim, Celica je bila nešto sasvim drugo. Duga linija prednje haube, uzdignuti bokovi, izostanak B-stuba – sve je asociralo na američke "pony cars". Nadimak "japanski baby Mustang" stekla je sa razlogom kada je početkom 1971. stigla u Evropu i Ameriku.
Evolucija snage i Liftback legenda
Početne verzije, posebno za Japan i Evropu, bile su skromnije. Bazni 1,6-litarski motor s jednom bregastom osovinom u bloku bio je više praktičan nego uzbudljiv. Iako je upravljanje smatrano nešto manje impresivnim prava zabava došla je 1973. godine sa GT verzijom – dvije bregaste osovine i 108 konjskih snaga omogućili su ubrzanje do 100 km/h u manje od 11 sekundi.

Američki kupci su od starta dobijali snažnije motore, počevši od 1,9-litarskog pa sve do 2,2-litarskog agregata. GT verzija je od 1974. nudila ne samo bolje performanse već i bolju opremu – uključujući radio kao standardnu opremu, što govori koliko smo se od tada odmakli!
Veza sa prestižnom 2000 GT obnovljena je kroz liftback verziju iz 1973. godine. Ovaj praktičniji coupé sa sportskim zadnjim krajem postao je posebno popularan nakon facelifta 1975. godine.
Upravo te godine Toyota je prestigla Volkswagen kao vodeći uvoznik na američkom tržištu. Celica Liftback krunisana je 1976. titulom "uvoznog automobila godine" od strane uglednog magazina Motor Trend.

Stigla u pravo vrijeme
Kada se 1977. godine prva Celica povukla iz proizvodnje, za sobom je ostavila neizbrisiv trag. Više od 1,2 miliona proizvedenih primjeraka svih verzija tokom sedam godina svjedoči o njenom uspjehu.
Celica prve generacije nije bila najbrža niti najnaprednija – bila je "prava". Prava za ono vrijeme, prava za tadašnje tržište, i prava toliko da Toyota postane ono što je danas. U historiji kompanije, ovaj model zauzima posebno mjesto kao automobil koji je više od svih drugih Toyoti otvorio vrata međunarodnom uspjehu.