Vozači se žale da postaju taoci servisa: Zašto moderni automobili namjerno postaju preskupi za održavanje?

Proizvođači novijih automobila namjerno projektuju vozila tako da ih je skupo popraviti, jer im su servis i prodaja rezervnih dijelova profitabilniji biznis od prodaje samih automobila.

Kako automobili postaju sofisticiraniji, a komponente vezane jedna uz drugu, sam dizajn i konstrukcija dijelova više nije jednostavan niti jeftin za servisiranje. Skuplji dijelovi su jedna strana, broj radnih sati i povezani sklopovi koji se prodaju u kompletu finansijski dovode vlasnike do bankrota, naročito kod luksuznijih vozila.

Plastični prsten od par eura, račun od 34.500 eura

Da ovo nije teorija, već svakodnevna praksa, najbolje ilustruje nedavni slučaj iz Finske. Vlasnik Porsche Cayennea plug-in hibridnog modela odvezao je auto u ovlašteni servis zbog kvara na elektropogonskom sistemu. Dijagnoza je bila kratka i hladna: potreban je kompletan novi mjenjač. Cijena: 34.500 eura.

Privatni mehaničar Mikko Simola koji je naknadno pregledao vozilo otkrio je pravu istinu. Uzrok kvara bio je napukli plastični prsten – komad koji košta nekoliko eura. Problem nije bio tehničke, već čiste komercijalne prirode. Taj prsten se ne prodaje kao zasebni dio. Jedino što proizvođač nudi je kompletan mjenjački sklop, po punoj cijeni. Mehaničar je sam izradio taj sitni dio, auto je proradio i vratio se na cestu, a vlasnik je uštedio više od 30.000 eura, piše finski Ilta Sanomat.

Ovo više nije izuzetak. Ovo je postalo pravilo kod svih proizvođača.

Sistem koji je osmišljen da vas drži u šaci

Automobilski proizvođači decenijama zarađuju više na rezervnim dijelovima i servisima nego na prodaji samih vozila. Zarada na određenim originalnim rezervnim dijelovima može biti veća od 200 posto. Nije to slučajnost – to je strategija. Inžinjeri projektuju komponente koje se mogu zamijeniti isključivo u kompletu kao skupi sklopovi, a nikada kao pojedinačni jeftini dijelovi.

Ovlašteni servisi, ugovorno vezani za marke, ne smiju ponuditi jeftinija alternativna rješenja. Vlasnik je tako zarobljen: platiti astronomski račun ili otpisati vozilo koje mogu popraviti nezavisni mehaničari-zanatlije specijalizovani za određene komponente.

Na to se nadovezuje još jedan, manje vidljiv mehanizam – dizajn kao tihi instrument planiranog zastarijevanja. LED farovi koji ne dozvoljavaju zamjenu jedne sijalice. Branici koji zahtijevaju sat i po rastavljanja da bi se pristupilo trivijalnoj komponenti. Upravljačke jedinice koje se moraju reprogramirati pri svakom doticaju elektronike. Sve to uvećava sate rada u servisu, a s njima i konačni račun.

Brojke govore jasno. Od 2020. godine troškovi popravaka porasli su za više od 30 posto. Cijena radnog sata u ovlaštenim servisima veća je iz godine u godinu (kod premium brendova i trostruko skuplje), a i cijene originalnih dijelova rastu tempom koji daleko nadilazi opštu inflaciju. Ni osiguranje nije donijelo olakšanje: premije rastu, a osiguravajuće to opravdavaju upravo skupljim popravcima.

Čak ni privatni servisi, kao ni aftermarket dijelovi nisu mnogo povoljniji. To je začarani krug koji se sam hrani.

Pitanje koje sve više vozača postavlja

Sve više vlasnika počinje glasno postavljati pitanja koja su donedavno izgledala nezamislivo: ima li smisla kupiti noviji, a posebno skupi, tehnološki sofisticirani automobil ako prvi ozbiljniji kvar nadilazi finansijske mogućnosti? Je li razumno ući u vlasništvo modernog, bogato opremljenog vozila (ne)znajući da ste time praktično doživotno vezani za preskupo održavanje.

Odgovor na ta pitanja svako mora pronaći sam. No jedno je sigurno: cijena automobila ne završava u autosalonu. Ona tamo tek počinje i u godinama koje dolaze, nastavlja rasti na načine koje u trenutku kupovine niste ni slutili.