Restauriran prije 40 godina, Studebaker Champion kabrio iz 1951. godine i dalje izgleda fascinantno
Američka kompanija je izašla u odličnom finansijskom stanju iz Drugog svjetskog rata što je bio odličan preduslov da već 1947. godine investira u temeljiti redizajn dua Champion i Commander. Ti modeli su se isticali po jako neobičnom dizajnu.
Redizajn iz 1947. izgledao je čudno u to vrijeme, zahvaljujući zaobljenom stražnjem staklu i ravnim prednjim branicima. Dizajniran od strane Raymonda Loewyja, novi Studebakeri su takođe bili među prvim američkim automobilima koji su imali "ponton" stil, koji je nedugo poslije postao "mainstream" i u Evropi. Neobično dug poklopac prtljažnika kod modela s dvoja vrata također je bio upečatljiv i podstakao je američke proizvođače automobila da dizajniraju prostranije prtljažne prostore.
Studebakeri su 1950. godine postali još hrabriji zahvaljujući prednjem dijelu čiji nos se isticao dizajnom metka, odnosno stilom inspirisanim dizajnom borbenih aviona kao što je bio Lockheed P-38 Lightning. Oblik trovolumenske limuzine učinio je da Champion i Commander izgledaju futuristički, posebno sa Starlight oblogama u karoseriji s dvoja vrata.
Njihov dizajn je bio veliki hit, a Studebaker je prodao više od 340.000 primjeraka Champion i Commander zajedno. Godine 1951., inače posljednje proizvodne godine, Studebaker je isporučio skoro 270.000 primjeraka, a kabriolet Champion iz te godine je jedan od tih automobila.
Dok je Studebaker prodao 144.236 jedinica Champion 1951. godine, samo 4.742 primjerka je naručeno s platnenim gornjim dijelom. To je malo više od tri posto od ukupne proizvodnje. To je još uvijek veliki broj u odnosu na neke klasike iz 1950-ih, ali moramo imati na umu da je stopa preživljavanja Champion modela vrlo niska. Primjerke koji su još uvijek u jednom komadu teško je pronaći, a restaurirane jedinice poput ove su rijetke.
Ovaj primjerak kabrioleta je jedan od najočuvanijih, a takođe je rijedak zbog karoserije kabrioleta. Renoviran je 1984. godine, što znači da postojano nosi plavi lak star 40 godina. Unutrašnjost pokazuje male znakove habanja na tepisima i panelima vrata, ali je auto u zapanjujuće dobrom stanju s obzirom na godine.
Govoreći o restauraciji, vlasnik koji se bavio osvježavanjem morao je promijeniti dosta dijelova. Navodno je koristio isključivo autentične nove-stare dijelove koje je dobavljao u originalnim kutijama Studebakera. Bilo ih je lakše pronaći tokom 1980-ih, manje od dvije decenije nakon što je Studebaker zatvorio zadnju radnju sa zalihama dijelova.
Studebaker je zatvorio svoju glavnu tvornicu još 1963. godine, a ista sudbina je zadesila njihov kanadski pogon tri godine poslije. Godinu dana kasnije, kompanija je zauvijek nestala nakon predugih 115 godina poslovanja. Bio je to tužan dan za američku automobilsku industriju, ali barem imamo ovakvih preživjelih primjeraka da očuvaju uspomenu na Studebaker.
