Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima slavi 75. rođendan, sve više poziva na njeno ažuriranje
Deklaracija, koja je stupila na snagu samo tri godine nakon razaranja Drugog svjetskog rata, sažima ključne namjere u svom prvom članku, navodeći da su sva ljudska bića rođena slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.
Živi, inspirativni dokument bez mehanizma implementacije
Deklaracija je jedno od prvih dostignuća UN-a, koja je i sama nastala iz pepela Drugog svetskog rata, što je dalje inspirisalo razvoj međunarodnog prava ljudskih prava.
Također, to je bio prvi put da su se zemlje složile da štite osnovna prava i slobode na univerzalnoj razini, za sve ljude.
Njeno usvajanje u Parizu pozdravljeno je dugim ovacijama delegata koji su odlučili da svijet nikada više neće vidjeti zločine poput Aušvica, Hirošime i drugih zločina.
Međutim, iako ona ostaje živi dokument 75 godina poslije, njen prvi i osnovni problem jeste to što Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima sama po sebi ne uključuje jasan mehanizam implementacije. Utjelovljuje ideale i ciljeve, ali sama od sebe ne pruža konkretan okvir za njihovo stvarno postizanje.
Historijska pozadina i ključne uloge
Komitet za izradu nacrta prvi put se sastao 1947. godine pod dinamičnim predsjedavanjem Eleanor Roosevelt, udovice američkog predsjednika Franklina D. Roosevelta.
Njegovi ostali predstavnici bili su iz osam zemalja odabranih prema njihovoj lokaciji, a ključne uloge u izradi su igrali Kanađanin John Peters Humphrey i Francuz Rene Cassin.
"To je prvi dokument etičke vrste koji je organizirano čovječanstvo ikada usvojilo", prisjetio se Cassin.
Inspirisana je principima koji stoje iza Deklaracije nezavisnosti Sjedinjenih Država iz 1776. i Francuske Deklaracije o pravima čoveka i građanina iz 1789.
Nekoliko žena igralo je ključne uloge u izradi nacrta, a to je Hansa Mehta, vatrena zagovornica ženskih prava u Indiji i inostranstvu.
Ona je uvelike zaslužna za promjenu Člana 1. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima sa "Svi ljudi su rođeni slobodni i jednaki" u "Sva ljudska bića su rođena slobodna i jednaka".
Deklaraciju je usvojila treća Generalna skupština UN-a u Parizu 10. decembra 1948. godine. Podržalo ga je 48 od tada 58 zemalja članica UN-a.
Dakako, Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima inspirirala je mnoge poslijeratne ugovor, ali deklaracija nije mogla spriječiti kršenje prava koja ona zastupa.
Sedamdeset pet godina nakon usvajanja, postoje pozivi da se deklaracija ažurira, čime bi noviteti obuhvatali izazove kao što su klimatske promjene, masovne migracije i moderne tehnologije.
Cijene hrane na Jadranu već izazivaju nezadovoljstvo: "Za taj novac odem u Napulj"
Madrid u suzama zbog Nadala: Legendarni Rafa odigrao posljednji meč u domovini
