{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


VIDEO
/
Umjesto igračke je želio roba, a danas se bori protiv tlačenja ljudi

S
19.3.2012. u 20:00
0
18
Umjesto igračke je želio roba, a danas se bori protiv tlačenja ljudi
0
Umjesto igračke je želio roba, a danas se bori protiv tlačenja ljudi
Abdel Nasser Ould Ethmane
Kao dio robovlasničke klase u Mauritaniji dječak Abdel Nasser Ould Ethmane je mogao imati sve što se može poželjeti, a poželio je dječaka kože tamne kao ugalj da mu služi kao rob. Tako je Yebawa Ould Keihel prije 40 godina postao rob sedmogdišnjem dječaku. Nekoliko decenija kasnije, robovlasnik Abdel je postao najveći aktivista protiv robovlasničkog društva.
Mauritanija je posljednja zemlja na svijetu u kojoj je ukinuto ropstvo, mada podaci Ujedinjenih Nacija pokazuju da od 10 do 20 posto ljudi još uvijek žive kao robovi, obično su to tamnoputi ljudi, a njihovi vlasnici su svijetle boje kože.

"To je za mene bilo kao neka stvar, stvar koja me zadovoljavala i radovala. Bilo je kao da biram igračku koja priča zanimljive priče, govori i ima oblik", rekao je Abdel koji sada ima 47 godina i bori se protiv robovlasništva, prenosi CNN.

Rob Yebawa sam sebe također nije smatrao ljudskim bićem, ili bar ne vrstom ljudskog bića kakvoj je pripadao njegov vlasnik Abdel. Robovi Mauritanije su dugo vjerovali da su oni niža bića, a u tom uvjerenju su ih podržavali robovlasnici i sistem koji je to omogućavao.

Abdela i Yebawu je dojila Yebawina majka i njih dvojica su odrastali kao braća sve do obreda obrezivanja kada je Abdel poželio da mu Yebawa bude rob. Iako Abdelova porodica nikada nije tukla robove, uvijek su se prema njima odnosili kao prema nižim bićima i Yebawa se prisjeća da su za vrijeme kiša on i ostali robovi morali stajati držeći šatorska krila preko domova kako se njihovi vlasnici slučajno ne bi pokvasili ili kako kap kiše ne bi pala u kuću, dok su oni cijeli noć stajali na pljusku.



"Oni su tamo stajali, štitili nas, a ja nisam bio svjestan šta to znači. Moram reći da je ovo bilo nevino jer sam ja rođen u određenom okruženju koje je to smatralo normalnim. Smatralo se da je to ispravno i fer", rekao je Abdel.

Sa 12 godina Abdel je odveden u Nouakchott, gdje je imao evropske učitelje koji su mu dali da čita literaturu u kojoj niko od likova nije imao robove. Upravo suprotno njegovim očekivanjima, robovlasništvo je smatrano kao dio davne historije. Nekoliko godina kasnije iznio je pred oca svoje sumnje u sistem koji tretira ljude kao niža bića, otac se složio sa njim, ali je majka bila protiv novih ideja.

"Bog nam je dao ove ljude da nam služe. Robovi nas vole, oni žele ostati sa nama i služiti nam. Nije naša krivica što oni žele ostati", prisjeća se Abdel majčinih riječi.

Ubrzo je Abdel organizovao razgovore izvan kuće, ali se bojao javnih govora zbog toga što je to značilo hapšenje u Mauritaniji. Međutim, kada je u potpunosti odbacio robovske usluge morao je naučiti osnovne stvari, kao što su pranje veša i spremanje hrane, jer su njegovi robovi uvijek to radili za njega.

Ubrzo je Abdel sa drugim istomišljenicima formirao SOS Slaves organizaciju koja je imala za cilj da ukine ropstvo. Prvi sastanak je bio organizovan 1995. godine, a tada je bilo izuzetno opasno pričati o tome. Iako je Mauritanija zvanično ukinula ropstvo 1981. godine, dugi niz godina nakon toga ta praksa je i dalje ostala.

SOS Slaves su objavljivali priče robova i njihove akcije su imale odjeka i utjecaja. Ubrzo su lobirali za novi efektniji zakon protiv ropstva i 2007. godine je usvojen zakon koji je kriminalizovao robovlasništvo. Nakon deset godina ekipa CNN-a je organizovala sastanak Abdela i njegovog bivšeg roba Yebawe, dok je u međuvremenu Abdel postao jedan od najaktivnijih protivnika robovlasništva.

Dvojica ljudi su se rukovali i zagrlili, a Yebawa je priznao da nikada nije zaista shvatio da mu je njegov vlasnik darovao slobodu.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: