Sumnja, razdor i strah

Šta se zapravo dešava u Francuskoj: Pobuna koja je ogolila podijeljenu zemlju

Piše: B. Herić
Foto: EPA-EFE
Foto: EPA-EFE
Piše: B. Herić
03.07.2023. u 19:05

Val demonstracija preplavio je Francusku nakon što je policajac ubio 17-godišnjeg mladića u blizini Pariza 27. juna. Ovaj čin je ponovo aktualizirao pitanje pretjerane upotrebe sile u manijskim zajednicama, no korijen problema je mnogo dublji.

Prošle sedmice tokom zaustavljanja saobraćaja u pariškom predgrađu Nanterre, tinejdžera Nahela, koji je bio alžirskog porijekla, ubio je policajac iz vatrenog oružja.

Video isječak koji je snimio slučajni prolaznik prikazuje dva službenika kako stoje na vozačevoj strani vozila, od kojih je jedan ispalio metak prema vozaču bez obzira što se činilo da se ne suočava s direktnom opasnošću. Nahel je navodno prošao kroz crveno svjetlo kako bi izbjegao zaustavljanje, a zatim se zaglavio u saobraćaju.

Glavni tužitelj u Nanterru, Pascal Prache, rekao je da su policajci pokušali zaustaviti Nahela jer je izgledao veoma mlado i vozio je Mercedes s poljskim tablicama u traci za autobuse. Tužitelj je dodao da je policajac rekao da je pucao iz pištolja jer se bojao da će mladić nekoga udariti autom.

Prache je rekao kako se vjeruje da je policajac upotrijebio svoje oružje nezakonito. On se suočava s optužbom za ubojstvo i trenutno je u istražnom pritvoru.

Posljedice incidenta

Kao odgovor na Nahelinu smrt, pokrenut je val demonstracije koje su vođene pod parolom "policija ubija". Aktivisti vjeruju da je Nahelovo etničko i vjersko porijeklo odigralo ključnu ulogu u njegovoj smrti. Sekularizam, poznat kao "laïcité" na francuskom, vitalna je podloga francuske kulture, budući da nastoji održati ravnotežu za sve iskorjenjivanjem obilježja razlika, uključujući rasnu i etničku pripadnost.

Policija za mnoge predstavlja simbol ugnjetavanja (Foto: EPA-EFE)
Policija za mnoge predstavlja simbol ugnjetavanja (Foto: EPA-EFE)

Međutim, mnogi ljudi koji pripadaju manjinskim zajedniacama u Francuskoj tvrde da je vjerojatnije da će oni biti žrtve policijske brutalnosti nego "bijeli Francuzi". Nekoliko grupaza ljudska prava okrivilo je francusku policiju za etničko profiliranje i predložilo duboke, temeljne promjene kako bi se riješila segregacija.

Korijen problema je mnogo dublji

Činjenica da je Francuska, a samim tim i njeno društvo, podijeljena po raznim osnovama je dobro poznata. I dok se druge evropske zemlje uglavnom uspješno snalaze u procesima integracije manjinskih i imigrantskih zajednica, dajući im brojne šanse za integraciju i poštujući njihove kulturne, vjerske pa i sve druge vrijednosti, u Francuskoj je situacija drugačija.

Da bi se razumio "francuski problem" potrebno je otići nešto dalje u prošlost, u 1789. godinu. Francuska revolucija koja je trajno izmijenila poimanje državnih i socijalnih uređenja u svijetu donijela je prilično rigidni sekularizam. Izvorni plan je bio odvojiti katoličku crkvu od države, no Francuzi su otišli korak dalje pa je tako osigurano da nikada u budućnosti Francuska ne promoviše bilo koju religiju.

Situacija se počela komplikovati 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća kada je došlo do masovnog priliva migranata, posebno iz područja sjeverne Afrike. Francuske vlasti smatrale su da će doći do "tihe" asimiliacije, no umjesto toga migranti su se getoizirali i nisu se nikada potpuno integrirali u francusko društvo.

Agresivni sekularizam

Trenutno u Francuskoj žive i treće generacije doseljenika iz Afrike koje još uvijek ne smatraju Francusku svojom domovinom. Sav bijes i gnjev je upravo usmjeren na ono što predstavlja francusku državu, od javne imovine do policijskih struktura.

Agresivni sekularizam muslimanske zajednice često doživljavaju kao oružje za borbu protiv vlastitih tradicionalnih vrijednosti. Iako je u teoriji sekularizam usmjeren protiv religijskih simbola svih vjerskih zajednica to je ipak najočitije u primjeru muslimanskih zajednica. Zabrana hidžaba u javnim i vladinim ustanovama je jedan od najboljih primjera.

Demonstracije u Francuskoj redovno poprime nasilan karakter (Foto: EPA-EFE)
Demonstracije u Francuskoj redovno poprime nasilan karakter (Foto: EPA-EFE)

Ovakvim zakonom muslimanskim ženama koje nose hidžab je praktično zabranjen rad u policiji, školama i drugim javnim ustanovama. Ogroman disparitet u procentu migrantske populacije i policijskih službenika je tako već neko vrijeme jedan od razloga zbog čega su demonstranti tako neprijateljski nastrojeni prema policiji.

Poruke koje stižu iz policije poput one ministra unutrašnjih poslova koji je 2020. kazao kako je "molitva, puštanje brade i post znak radikalizacije", dodatno dolijevaju ulje na vatru.

Ono što je još jedan od problema je pojava islamskih centara koji faktički nisu pod ničijom kontrolom. Potpunim ograđivanjem države od religije otvara se prostor za djelovanje raznih radikalnih džemata, koji iako u manjini, vrlo često kroje sliku islama i muslimana u glavama Francuza.

Ko će profitirati

Ovakvo otuđenje od države je posljedica dugogodišnje prakse ignorisanja problema i "guranja pod tepih". S druge strane "bijeli" Francuzi isključivog krivca za sve probleme u državi i društvu vide upravo u Arapima i Afrikancima. To za posljedicu ima dodatnu političku polarizaciju, jačanje radikalne desnice, konkrento stranke "Nacionalni front" Marine Le Pen.

Eventualna pobjeda na izborima značila bi dodatne podjele u francuskom društvu, ali i mogući ekonomski kolaps. Političari poput Le Pen odbijaju da priznaju da milioni pripadnika manjinskih zajednica, su zapravo radni ljudi, bez kojih francuski gradovi ne bi mogli preživjeti.

Mnogi o Francuzi će nakon prošlosedmičnih nereda pogledati unazad i njihove će se predrasude i strahovi potvrditi ili produbiti. Nemiri će se vremenom smiriti, no teško je vidjeti šta zapravo može preokrenuti spiralu nerazumijevanja, sumnje, razdora i straha u toj zemlji.