Izvještaj od 600 stranica koji je napisan 2006. godine, a kojeg je američko Ministarstvo pravde pokušalo sakriti, govori o "saradnji Washingtona sa progoniteljima".
Agenti iz Ureda za specijalne istrage pri Ministarstvu pravde, koji je bio zadužen za hvatanje nacista, saznali su da je ratnim zločincima dozvoljen ulazak u SAD, iako su zvaničnici vlade bili upoznati sa njihovom prošlošću.
"Amerika koja se ponosila time što štiti protjerane, također je postala i sigurno utočište za progonitelje", navodi se u izvještaju.
U izvještaju koji se nalazi u posjedu "New York Timesa" detaljno su opisani slučajevi u kojima su američki obavještajci pomagali nacistima.
Godine 1954. CIA je pomogla Ottou Von Bolschwingu, saradniku Adolfa Eichmanna, s kojim je zajednički polkušao ostvariti plan "čišćenja Njemačke od Židova.
U nizu dokumenata CIA-e je vidljivo da su njeni zvaničnici znali šta učiniti ukoliko se Von Bolschwing bude morao suočiti sa svojom prošlošću. Raspravljano je o tome da li je potrebno potpuno negirati njegovu povezanost sa nacistima ili njegovu krivicu objasniti uz neke olakšavajuće okolnosti.
Kada je Ministarstvo pravde saznalo za nacističku prošlost Von Bolschwinga, pokušalo ga je deportovati 1981. godine, međutim, on je iste godine umro.
Drugi slučaj se tiče Arthura L. Rudolpha, nacističkog naučnika koji je upravljao tvornicom municije "Mittelwerk". U SAD je stigao 1945. godine kao dio operacije "Paperclip", zbog toga što je dobro poznavao proizvodnju raketa. On je bio jedan od nekoliko nacističkih naučnika koje je u svoje redove regrutovala američka vlada.
Izvještaj ističe preporuka visokog zvaničnika Ministarstva pravde koji traži da imigracioni zvaničnici Rudolphu dopuste povratak u SAD nakon njegove posjete Meksiku jer je to u interesu države.
Ministarstvo pravde je kasnije otkrilo da je Rudolph imao više veze sa iskorištavanjem Židova u tvornici "Mittelwerk", nego su on i CIA priznali. Obavještajne službe su se oštro protivile kada ga je Ministarstvo pravde pokušalo deportovati 1983. godine, piše "Telegraph".
U izvještaju se navodi da su CIA i FBI sakrili informacije o nacističkoj prošlosti Tscherima Soobzokova, bivšeg vojnika jednice SS Waffen. Umjesto toga su naveli da je Ministarstvo pravde "znalo da je Soobzokov upoznao CIA-u o svojim vezama sa SS Waffenom nakon što je stigao u SAD".
Postoje podaci i da je vlada vršila istragu u vezi sa dr. Josefom Mengeleom, njemačkim SS oficirom i liječnikom, koji je poznat pod nadimkom "Anđeo smrti". Dio Mengeleovog skalpa je čuvan u ladici direktora Ureda za specijalne istrage kako bi poslužio vlastima da ustanove da li je Mengele još uvijek živ.
Istražitelji su koristili dnevnike i pisma koje je navodno napisao Mengele i njegov stomatološki karton kako bi mu ušli u trag. Nakon razvoja metode analize DNK, dio skalpa Mengelea je poslan u Brazil čime se potvrdilo da je Mengele umro u Brazilu 1979. godine i da nije bio u SAD-u.
Vlada SAD-a se protivila objavljivanju izvještaja u javnosti otkako je napisan prije četiri godine. Pod prijetnjom tužbe, izvještaj je uručen Arhivi nacionalne sigurnosti i "New York Timesu".
Američko Ministarstvo pravde je potvrdilo da je izvještaj proizvod šestogodišnjeg istraživanja koje nikada nije formalno završeno, da ne predstavlja zvanično istraživanje i da sadrži "brojne greške i propuste", iako nije objašnjeno o čemu se zapravo radi.
Nakon uspostavljanja Ureda za specijalne istrage 1979. godine, nekoliko stotina nacista je deportovano, oduzeto im je američko državljanstvo i zabranjen im je ulazak u SAD.
