Bili ste vi nasa braca... Pa ste nas izigrali! Pametnog mozes jednom sjbati...

Ne znam baš jesmo li bili braća ili je to u ono vrijeme bila samo socijalistička utopistička parola (ono u fazonu Bratstvo i jedinstvo), ali znam da je vrijeme da svi jedni drugima pogledamo u oči, pružimo ruku pomirenja (naravno bez zaborava, nipodaštavanja ili umanjivanja onoga što se dešavalo u prošlosti), i da konačno jednom i mi nakon 20 i kusur godina počnemo razmišljati progresivno o budućnosti i budućim generacijama, kao i sve normalne savremene evropske zemlje, te da pružimo sebi i svojoj djeci šansu da žive u normalnijem i sređenijem društvu i svijetu, od onih ratnih nesreća i strahota u kojima smo i mi živjeli, naravno uvažavajući pri tom jedni druge, poštujući razlike koje postoje, jer napose svi mi danas živimo u jednom globalnom selu, gdje granice postaju sve beznačajnije, a uvezanost ljudi, informacija, poslova i biznisa je tolika da svi manje više ovise jedni o drugima, a onaj ko ne želi da prihvati globalizaciju kao fenomen ostaje izolovan od svijeta kao S. Koreja npr.