Povelja, koja se smatra pretečom Ujedinjenih naroda, sadržavala je četiri takozvana Rooseveltova pravila o četiri slobode: misli, vjere, od bijede i od straha. Roosevelt je s Churchillom potpisao i Zakon o zajmu i najmu, kojim je omogućio američku pomoć u borbi protiv Sila Osovine.
U tekstu povelje se kaže kako se nadaju da će nakon konačne pobjede nacizma biti stvorene mogućnosti za siguran život ljudi u granicama svojih zemalja. "No, to se neće moći dogoditi ukoliko se zemlje nastave naoružavati na kopnu, moru ili u zraku", pisalo je u povelji. Tekst ukazuje na želju uspostave jedne svjetske organizacije koja će biti kadra osigurati svjetski mir i dijalog među nacijama. U zemljama koje su bile pod nacističkom čizmom u toku Drugog svjetskog rata, povelja je dočekana kao poruka nade i mira te uspostave jedne svjetske organizacije bazirane na različitostima svjetskih morala.
Kratko nakon Churchillovog povratka sa sastanka, predstavnici 10 vlada sastali su se u Londonu i podržali principe Atlantske povelje potpisivanjem deklaracije u septembru 1941., a riječ je o Sovjetskom Savezu i devet okupiranih zemalja Evrope: Belgija, Holandija, Luksemburg, Poljska, Čehoslovačka, Grčka, Norveška, Jugoslavija i Francuska.
Osam osnovnih tačaka povelje su bile:
SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo neće zahtijevati nikakva teritorijalna proširenja
Teritorijalne prilagodbe moraju biti u skladu sa slobodno izraženom voljom zainteresovanog naroda
Svi ljudi imaju pravo na samoodređenje
Trgovinske barijere među državama će se smanjiti
Unapređenje globalne ekonomske saradnje i socijalne skrbi
Potpisnici će raditi na slobodnom prolazu brodova morima zaraćenih zemalja
Potpisnici će raditi na svijetu bez straha i rata
Razoružanje agresorskih zemalja i opće razoružanje nakon rata
Na samom početku i Roosevelt i Churchill su pokazivali malo interesa za uključivanje drugih država u projekt mira i dijeljenje zajedničke odgovornosti za međunarodni mir i s ostalim državama. To se promijenilo nakon japanskog napada na Pearl Harbour i stupanja SAD-a u rat. Porasla je svijest o tome da trajni mirovni poredak zahtijeva koaliciju država na nešto široj osnovi i uključivanje Sovjetskog Saveza.
Tako se 1. januara 1942. godine 26 država, pod vodstvom SAD-a, Sovjetskog Saveza, Velike Britanije i Kine, obavezalo na poštivanje Povelje Ujedinjenih naroda i na nastavak borbe protiv neprijateljskih država - posebno protiv Njemačkog Reicha, Italije i Japana - i to svim raspoloživim sredstvima do konačne pobjede. Istovremeno, sve te države su priznale načela američko-britanske Deklaracije o mirovnom poretku nakon rata i složile se da je nužno 'osnivanje trajnog sistema za zaštitu međunarodne sigurnosti'. Tokom Drugog svjetskog rata još se 21 država priključila Deklaraciji.
Ujedinjeni narodi danas imaju 192 članice.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
