Iako su to podaci Ujedinjenih nacija iz 2005. godine, poznavaoci prilika u Afganistanu kažu da bi novo istraživanje pokazalo da je i taj broj danas znatno premašen.
Devastirajući uticaj droge na narod Afganistana je strašna cijena uzastopnih ratova i nezamislivog siromaštva. Ovisnost se širi kao infekcija.
Njeno suzbijanje, uz iskorijenjivanje siromaštva i korupcije, kao i uspostavljanje stabilnosti u zemlji u kojoj su talibani ponovo digli glavu i pribjegli nasilju, na listi je teških zadataka koji čekaju novu administraciju nakon današnjih predsjedničkih i lokalnih izbora.
Najveći dio opijuma u cijelom svijetu dolazi upravo iz Afganistana, ali iako se ogromne količine izvoze, u zemlji ostaje dovoljno droge da broj ovisnika stalno raste, prenosi Beta.
Tipičan primjer je kuća Afganistanca Islama Bega, iz sela Sarab. Kada došljak otvori vrata njegovog doma, zapahne ga gusti dim opijuma koji se diže kao para usred zime.
Već rano ujutru porodica se okuplja oko opijumske nargile. U ovaj porodični ritual uključen je i jednogodišnji Šemsudin. Niko se ne uznemirava dok njegova tetka duva opijumski dim u njega. Njegova zavisnost je počela kada je povrijedio prst. Djeda mu je tada duvao opijumski dim u usta da umanji bol.
To je u Afganistanu uobičajena praksa čija je posljedica ogroman broj djece ovisnika, a ljudi se pravdaju da je to jedina alternativa lijekovima. Opijum je jedini lijek koji im je na raspolaganju.
Islam Beg ima 65 godina ali izgleda mnogo starije. Članovi porodice lulu šalju iz ruke u ruku dok svi ne udahnu otrovnu substancu.
U selu Sarab živi samo 1.850 osoba, a polovina stanovnika su ovisnici. Za razliku od zapadnih porodica, uživanje droge je u Afganistanu porodični događaj.
Islam Beg priznaje da ga je sramota što je pao na tako niske grane.
- Počeo sam da pušim opijum i postao sam ovisnik. Izgubio sam imovinu, isnagu i hrabrost i sada ovdje ležim praznog stomaka, rekao je on.
Islam Beg zna da mu djeca gladuju jer svaki dinar troši za opijum. Većina ovisnika na drogu potroši tri ili četiri dolara u zemlji gdje se prosječno zarađuje dva dolara dnevno. Ljudi prodaju zemlju i ulaze u ogromne dugove zbog droge.
Islam Begova porodica je nekad imala mnogo zemlje i 1.200 ovaca. Ovaca više nema, prodate su jedna po jedna, da bi se platio opijum, a poslije stoke, prodata je i zemlja.
U Afganistanu ima nekoliko rehabilitacionih centara ali su oni u gradovima, daleko od sela kao što je Islam Begovo. Najbliži rehabilitacioni centar u selu Sarab, iako je fizički dostupan, ima samo 30 kreveta, a na tretman već čeka 2.000 ovisnika.
U malim selima kao što je ovo, svi su povezani i sve porodice zajedno sve više i više tonu u dugove. Kada više ništa ne ostane, ovisnici prodaju kćerke za drogu.
Islam Beg se nada da će njegovi unuci izbijeći njegovu sudbinu, takođe se nada da nisu već postali ovisnici.
Ali ovisnost od opijuma je duboko ukorijenjena u, od svijeta i Boga, zaboravljenim krajevima Afghanistana, i za svoje žrtve ima sve članove porodice, od staraca do unuka.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
Trener Crvene zvezde "opleo" po Feđi Dudiću: Kao stranac pokazuje veliko nepoštovanje
