Kao jedina država u historiji koja je pretrpjela nuklearno bombardovanje 1945. Japan je godinama djelovao na oslobađanju svijeta od nuklearnog oružja, zbog čega je premijer Sato (na vlasti od 1964. do 1972.) i dobio Nobelovu nagradu za mir.
Tajni dokumenti Ministarstva vanjskih poslova, kojima je pristup upravo omogućen, otkrivaju da je Sato 1965. od SAD-a zatražio da pripremi nuklearni napad na Kinu u slučaju kinesko-japanskog sukoba.
Po tim dokumentima Sato je tadašnjem američkom ministru odbrane Robertu McNamari na sastanku u Washingtonu kazao: "Očekujemo da Sjedinjene Američke Države odmah odgovore upotrebom nuklearnog oružja."
U to doba ni Japan ni njegovi saveznici Amerikanci nisu imali diplomatskih odnosa s Mao Zedongovom Kinom.
Sato je jasno dao do znanja da SAD ne bi smio izvesti nuklearni napad s japanskog teritorija, ali da bi to mogao iz japanskih teritorijalnih voda.
Upitan za komentar otkrića, glasnogovornik japanske vlade Takeo Kawamura istaknuo je da "nikakvo atomsko oružje nije bilo uneseno u Japan" te dodao da su "trajna i čvrsta" tri načela protunuklearne politike premijera Satoa - Japan neće proizvoditi, posjedovati ni dopustiti unošenje nuklearnog oružja na svoj teritorij.
Kako bi objasnio stajalište premijera Satoa u to doba, Kawamura je podsjetio da je svijet sa zaprepaštenjem 1964. primio vijest o ulasku Kine u klub nuklearnih sila, prenijela je Hina.
U američkom nuklearnom bombardiranju japanskih gradova Hiroshime i Nagasakija, jedinom nuklearnom napadu u historiji, ubijeno je najmanje 210.000 ljudi.