Svaki Evropljanin bi, osim svog maternjeg jezika, trebao govoriti još dva jezika. Tako barem glasi zvanični cilj Evropske unije, iza kojeg stoje i šefovi država i vlada članica. No, ovaj cilj je očito preambiciozan. Stvarnost izgleda potpuno drugačije. Prema jednom ispitivanju Evropske unije, svega polovina građana ove zajednice država vlada jednim stranim jezikom. Testovi provedeni među 14-godišnjim učenicima su pokazali da samo 42 posto mladih zaista vlada jednim stranim jezikom, piše Deutsche Welle.
To je prosjek. U stvarnosti su razlike među pojedinim članicama ogromne. Na listi zemalja s najvećim procentom građana koji vladaju nekim stranim jezikom je Luksemburg, gdje 99 posto građana tečno govori neki strani jezik.
Slijede Švedska i Malta, gdje više od 80 posto građana vlada jednim stranim jezikom (uglavnom engleskim). Na dnu ljestvice su Francuzi i Britanci. U Francuskoj svega 14 posto građana vlada engleskim. S druge strane kanala situacija je još gora, samo što je ovaj put u pitanju francuski, kojim vlada svega sedam posto Britanaca.
Pri tome je Evropska unija ponosna na svoju kulturnu raznolikost, kojoj je jedna od glavnih odlika ravnopravan tretman 24 službena jezika.
"Mi u Evropskoj uniji imamo 24 službena jezika i više od 60 regionalnih jezika manjina. I mi želimo slaviti ovu raznolikost. No, mi istovremeno želimo i učenike i odrasle da ohrabrimo da više vremena investiraju u učenje jezika", kaže Denis Ebot, glasnogovornik evropske povjerenice za kulturu Andrule Vasiliu. I Vijeće Evrope podržava jezičku raznolikost koja može doprinijeti boljem razumijevanju među različitim kulturama.
Škola nije najbolje mjesto za učenje jezika
Ovog postulata se drže i u Evropskom centru za strane jezike u Gracu, koji podržava članice Vijeća Evrope pri obrazovnim projektima učenja stranih jezika. Šef ove ustanove je Poljak Valdemar Martinjuk, koji je i sam primjer za ono za što se ustanova na čijem je čelu zalaže. Lingvista, osim njemačkim, vlada i ruskim, švedskim, engleskim, francuskim te odnedavno i makedonskim jezikom.
Pritom je početak "ljubavi" prema jezicima bio sve samo ne idiličan. U osnovnoj školi je nastava njemačkog bila pravi bauk za učenike. I inače Martinjuk nije baš oduševljen kada govori o školama kao mjestima gdje se uče strani jezici.
"Škole nisu baš uvijek najbolji posrednici između različitih jezika. Učenje jezika bi zapravo trebalo po svojoj prirodi biti prijatan i zabavan proces. No, jezici obično prisjednu kada se pretvore u klasičan nastavni predmet", primjećuje Martinjuk.
Zabava i zadovoljstvo
Glasnogovrnik Ebot, Britanac, kao predstavnik EK naravno govori i francuski, ali pomalo i poljski, njemački, grčki pa čak i velški. Velški je, poput baskijskog ili oksitanskog, jedan od jezika manjina. No, ne samo ovi jezici, nego i mnogi manji jezici većina u pojedinim članicama muku muče u borbi protiv sve jačeg utjecaja engleskog. U institucijama Evropske unije važniji spisi se doduše prevode na sve službene jezike EU, ali u svakodnevnici je engleski na prvom mjestu.Uprkos tome, i Ebot i Martinjuk su sigurni da će manji jezici opstati, pa čak i dobiti na važnosti.
"Na tržištu rada se često više posebno ne ističe potreba poznavanja engleskog, jer se to samo po sebi podrazumijeva. Ali zato se traže manji jezici za specifične potrebe", kaže Martinjuk. I Ebot kaže: "Španska kompanija koja želi da prodaje, naprimjer, u Nemačkoj ne može samo da se pouzda u engleski". Ipak, obojici je važno da se učenje stranih jezika ne shvati samo u kontekstu tržišta rada. Učenje jezika mora pričinjavati zadovoljstvo i biti zabavno, samo tako će Evropljani ubuduće govoriti i jezicima svojih susjeda.
