BiH
68

Za Fojničke žene znaju i u SAD-u: Udružene žene uz pjesmu čuvaju tradiciju i stvaraju ljepše okruženje

Piše: M. N.
Fojnica je mali grad u srednjoj Bosni koji plijeni ljepotom i bogatom tradicijom. Nažalost, ni to mjesto nisu zaobišli ekonomski problemi koji otežavaju život građanima. Nezaposlenost je velika, a veći procenat nezaposlenih čine žene. No, nisu ostale "skrštenih ruku" i odlučile su promijeniti nešto u svom životu, a pri tome pomoći drugima.

Udruženje "Fojnička žena" osnovano je u maju ove godine, ali su se žene udružile mnogo ranije. Predsjednica skupštine udruženja Marina Šimunić ispričala nam je kako su se počele družiti tokom borbe za rijeku Gvožđanku, nisu dali da gradnja mini centrala uništi taj prirodni dragulj.

"Sve smo se poznavale i ranije, ne baš pretjerano družile, ali od tih dežura na rijeci bolje smo se upoznale, družile smo se, igrale karte, razgovarale i mijenjale recepte. Kada je protest okončan počela su nam nedostajati okupljanja. Obzirom da je u međuvremenu formirana Eko udruga 'Gotuša' čije smo članice bile skoro sve, odlučile smo osnovati sekciju žena pri udruženju, što smo i učinili. Najprije smo se sastajale jednom sedmično, da bismo se nakon određenog vremena sastajale skoro svaki dan. Dečki iz naše Udruge su nam počeli prigovarati zbog toga, već smo počele praviti i radionice, prostor je bio mali, a najgore od svega nismo dozvoljavali pušenje u prostoriji. Iz dana u dan bilo nas je sve više i više, naše aktivnosti su se širile, te smo pokušale naći svoj prostor. U svome radu kao Sekcija bile smo također ograničene, te smo odlučile registrirati svoje udruženje", kazala je Šimunić u razgovoru za Klix.ba.

Bitka za prostor

Žene nisu imale novca, nisu imale prostor niti opremu, samo veliku želju. Okupile su se i svaka je donijela nešto: teglu džema ili ajvara, ljekovite kreme i bilje, šivene i pletene odjevne predmete sa radionica, te su to izložile na čaršiji i uspjele prikupiti novac za registraciju.

"Krenule smo potom u bitku za prostor. Stara škola u Gojevićima je na posljednjem spratu imala prostorije u kojima je nekada bila firma za šivanje, ali bile su jako devastirane i u lošem stanju. Direktor škole, uz odobrenje Ministarstva obrazovanja, nauke i sporta SBK dao nam je na raspolaganje te prostorije besplatno. Prostor je bio zapušten, prljav, krov je prokišnjavao... dobrih ljudi, pa smo tako dobili 20 novih stolica, dobili smo nekoliko setova tanjura, a neke stvari neophodne za rad smo i kupile što od doniranih sredstava što od prihoda sa naših izložbi", kazala je Šimunić.

Sada imaju veliki broj radionica. Žene koje znaju šiti uče druge koje ne znaju, uče vezove, kuhaju, pjevaju, sviraju i zabavljaju se. Njihov trud i rad počeli su mnogi prepoznavati te im se odazivaju na apele za pomoć koju prikupljaju za bolesnu djecu i siromašne porodice.

"Kada smo izlagale svoje radove kod fontane ispred općine, mnogi su se zainteresirali za naš rad, pa su nas kontaktirali iz menadžmenta Reumala i sa njima je uspostavljena zaista zavidna suradnja, Sada često u njihovim objektima radimo prezentacije svojih radova, običaja fojničkog kraja za goste koji borave u Fojnici. Goste iz Slovenije, Dubrovnika, Istre smo i ugostili u svojim prostorijama. Novac od toga uložimo u opremanje prostorija ili za pomoć nekome ko je u potrebi", rekla je.

Psihoterapija i lijek za dušu

Najstarija članica ima 84 godine, a najmlađe idu u drugi razred srednje škole. Trenutno udruženje ima 89 članica, a svaki dan se priključuju nove. Marina ističe kako su ih na početku ismijavali, pokušavali plasirati razne nesuglasice među članice, ali da su one vjerovale u sebe i ostvarile svoje ciljeve. Osim zabave, članice pomažu jedna drugoj i svake nedjelje imaju duhovni sat gdje pričaju o svojim problemima, a potom pričaju viceve kako bi im se seansa završila smijehom.

"Imamo žene koje su imale problema u porodici, koje su iz povratničkih porodica koje su se ponovo kućile, žene koje su preživjele porodično nasilje, doživjele tragedije u porodici... Žene su se jednostavno uvukle u kuću, pogotovo starije i one koje nemaju posla. Ali sada imaju gdje da se okupe i izbace iz sebe puno toga što ih muči, ali i popune vrijeme koje ih je inače ubijalo. Zlatni dio ekipe su naše starije članice koje mi zovemo svojim draguljima. Neke žene su imale i psihičkih problema i najveće priznanje nam je kada se skinu sa lijekova i kada im ljekari potvrde da su kroz aktivnosti u udruženju uspjele", rekla je s osmijehom Marina koja zrači pozitivnom energijom.

I sama je imala zdravstvenih problema, ali njen vedri duh i borba nisu dozvolili da padne..

"Mi pričamo svoja iskustva i kroz šta smo prošle, a samim tim i druge žene se otvore i olakšaju dušu. Sve je to kroz smijeh, opušteno tako da su veze koje sada postoje među nama zaista čvrste i iskrene. Nema više ogovaranja, nema više zavisti, sad smo tu jedna za drugu kad god i šta god zatreba. Ima nas puno, svih profesija i na svim mjestima tako da se sada podrazumijeva da ako „zapne“ imamo svoju prijateljicu iz Udruge. Najljepši primjer je kada je jedna članica slomila ruku i plakala jer ne može zasijati baštu, a onda su žene otišle i iznenadile je, bašta je bila zasijana za tren, njenoj sreći nigdje kraja a nama još jedan povod za druženje", kaže Šimunić.

Pomažu drugima

Do sada su napravile tri humanitarna koncerta. Ističe da je prvi bilo teško organizovati jer ih ljudi nisu znali, ali sada je puno bolje i svi izvođači se odazovu.

"Svi ti ljudi plate ulaznice i pjevaju besplatno. Za posljednji koncert koji smo radili za malog Minela iz Ostružnice, koji boluje od cerebralne paralize, nismo potrošili ništa novca jer su nam ljudi koji su štampali plakate uradili to besplatno, dobile smo dvoranu od škole, a mi smo riješile svu papirologiju. Imali smo i sponzore koji su nas sami kontaktirali, poklonili nam razne nagrade, a mi smo sa tim nagradama zahvalili našoj publici koja podržava naš rad, dvorana je bila prepuna, a mnogo je i onih koji su kupili ulaznice, a nisu mogli doći, ali su tako željeli dati doprinos", rekla je Šimunić dodavši da su ljudi dobri, samo ih treba podstaći.

Nedavno su od Ambasade SAD-a u BiH dobili i priznanje kao šampionke volonterstva, što im je uz stalne pohvale i komentare dodatni vjetar u leđa da budu još bolje. Za narednu godinu imaju velike planove, uspostavile su brojne kontakte pa čak i sa udrugama iz SAD-a koje interesira rad "Fojničke žene" i žele ostvariti saradnju s njima.

"Za narednu godinu planovi su još veći. Najbitnije nam je uposliti svoje žene i kupiti stvari koje nam nedostaju. Na listi prioriteta za ovu godinu ipak nam je malo više putovanja jer smo 2015. Bile okupirane radom i malo smo putovale", rekla je Šimunić i pozvala sve dobre ljude da im se priključe u humanoj misiji.