{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Svjedoci o traumama srebreničkih žrtava

F
15.12.2008. u 17:53
0
1
Svjedoci o traumama srebreničkih žrtava
0
Svjedoci o traumama srebreničkih žrtava
Dva dodatna svjedoka Tužilaštva BiH na suđenju Miloradu Trbiću, koji je optužen za genocid i učešće u prisilnom preseljenju i pogubljenju Bošnjaka iz Srebrenice u julu 1995. godine, govorila su o traumama koje su prošle žrtve srebreničke tragedije, te o problemima sa kojima se svakodnevno susreću.
Teufika Ibrahimefendić, psihoterapeut iz nevladine organizacije "Vive žene" tvrdi da je radila sa ženama i djecom koji su preživjeli srebreničku tragediju 1995. godine, istaknuvši da je to za njih "bio šok" čije posljedice još uvijek osjećaju.

"Žene iz Srebrenice koje su došle u Tuzlu nakon 11. jula 1995. godine rekle su da su bile u haotičnom stanju, haosu, metežu, bespomoćnosti. To je dovelo do sloma njihove psihološke strukture", kazala je Ibrahimefendić.

Prema optužnici, Trbić je tad bio pomoćnik načelnika za sigurnost Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske.

Srebrenička tragedija, prema pojašnjenju svjedokinje, ostavila je traumu i na djecu koja su je preživjela, pa su neki "osjećali strah, prepuštenost samima sebi, bojali su se ići u školu, nisu mogli biti skoncentrirani na učenje i slično".

"Radila sam terapije sa takvom djecom od 1995. godine i zabilježena su poboljšanja. Oni koji nisu prošli terapiju danas se prepuštaju alkoholu, drogi i slično. Takva stanja se obično dešavaju sa djecom koja žive u izbjegličkim centrima", kazala je Ibrahimefendić.

Pojašnjavajući svoje radno iskustvo, istakla je da od 1993. godine radi u nevladinoj organizaciji "Viva žene" koja pruža pomoć traumatiziranim žrtvama, među kojima su i žrtve iz Srebrenice.

"Neke žrtve iz Srebrenice boluju i od kliničke depresivnosti čiji su simptomi emocionalna nestabilnost, gubitak samopoštovanja, česte noćne more", kazala je Ibrahimefendić.

Svjedokinja je istakla da žrtve, čiji se članovi porodice još uvijek vode kao nestali, na različite načine o tome govore, te da neki od njih "negiraju da je ta osoba mrtva" i posmatraju to kao da se "ništa nije desilo".

U drugim slučajevima, pojašnjava svjedokinja, žrtve "pričaju svakodnevno sa tom nestalom osobom ili nose u tajnosti neke predmete, slike sa sobom i tuguju da ih niko ne čuje".

"Neki intenzivno žele da te nestale osobe budu sa njima ali to ne govore nikome. Sve neizrečeno je jako zastrašujuće, boje se priznati", kazala je Ibrahimefendić.

Druga dodatna svjedokinja Tužilaštva BiH bila je pravnica Saliha Đuderija koja radi kao Šef odjela za ljudska prava u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH.

Đuderija je istakla da se svakodnevno u svom radu susreće sa žrtvama, od kojih su neke i iz Srebrenice.

"Žrtve iz Srebrenice nakon što su izgubile muške članove porodice, došle su u rasulo jer su izgubile 'glave' porodice. Našli su se u vrlo lošoj situaciji jer su izgubili osnovni oslonac", kazala je Đuderija, te pojasnila da su mnoge supruge ostale i bez nepokretne imovine, jer se muževa imovina vodila na svekru.

"U posljednjim godinama roditelji neće sinove da proglase mrtvima dok supruge i djeca žele da to urade kako bi riješili neke egzistencijalne probleme", kazala je Đuderija.

Prema njenom mišljenju, za područje Srebrenice oko 4.000 osoba se vode kao nestale i njihovi najbliži većinom traže da se "pronađu njihove kosti kako bi ih mogli sahraniti", prenosi BIRN - Justice Report.

Prema zvaničnom rasporedu Suda BiH, nastavak suđenja u ovom predmetu zakazan je za 12. januar iduće godine.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: