{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


"Sve je super, ali para nema"

S
29.11.2010. u 10:10
0
30
"Sve je super, ali para nema"
0
"Sve je super, ali para nema"
Nekako kada pogledam unazad, moj radni vijek počeo je smatram dosta rano, možda i prerano. Otkako znam za sebe nekako sam želio imati svoj novac i biti neovisan o roditeljima. Sa nekih pet-šest godina "prodavao“ sam morsko kamenje užoj i široj porodici. U dvaneastoj-trinaestoj, tada ratnim i za mene izbjegličkim godinama, prodavao sam žvake svojim školskim drugovima, a po završetku rata upisao sam Drugu gimnaziju u Sarajevu i shvatio da zbirku zadataka matematike "Vene" i "Matematiskop" mogu obezbijediti po cijenama nižim nego što su tada bile u gradu. Logično se nameće zaključak kako su se stvari dalje odvijale...
Po povratku iz SAD-a, gdje sam pohađao treći razred srednje škole na osnovu stipendije koje sam dobio od SOROS/ASSIST organizacije, prihvatio sam se posla prevodioca za BBC školu novinarstva, zatim sam se počeo baviti manekenstvom tokom studija, a kasnije i televizijom. Nakon voditeljskih angažmana shvatio sam da se više zarađuje sa svojim vlastitim emisijama gdje si autor i urednik, pa su se iz tog razloga izrodile emisije kao što su "Vaš novi look", "On kaže, ona kaže", koje su se emitovale na NTV Hayat, te "Kerozin" na FTV-u.

Po završetku studija marketinga zaposlio sam se u jednoj od najvećih agencija u BiH na poziciji PR menadžera, a onda sam zajedno sa jednim kolegom osnovao firmu za videoprodukciju, koja je od tada izrasla u marketinšku agenciju sa respektabilnim portfoliom klijenata, među kojima su i neke internacionale kompanije. Prošle godine sam, u toku svog postdiplomskog studija međunarodne ekonomije u Amsterdamu, stipendiranog od strane holandske vlade, odlučio uzeti zastupništvo Ephorus usluge prevencije plagijarizma u visokoškolskim ustanovama za zemlje bivše Jugoslavije.

Kada bi me neko pitao da sumiram poslovno razmišljanje u našoj zemlji, a posebno inicijalni stav o nečem novom, kvalitetnom i inovativnom, što sigurno i provjereno donosi rezultate, o bilo kojem polju da je riječ, utjelovljenje tog stava bi bila rečenica: "Sve je to super, ali para nema.“

Novca u Bosni i Hercegovini izgleda nikada nema, pogotovo ako želite pošteno da ga zaradite, a nažalost sa ovakvim ljudima kakvi su sada i poslovnim okruženjem nikada ih neće ni biti (sjetite se primjera iz prošlog bloga op.a.) Prostu matematiku je izgleda mnogo ljudi u poslovnim i drugim krugovima jednostavno preskočilo ili odlučilo ignorisati.

Zašto to kažem?

Opštepoznata činjenica jeste da se ljudi kod nas zapošljavaju ne po kompetenciji već po stranačkim podobnostima, porodičnim ili drugim vezama, ili nekim drugim načinima koji nemaju veze sa radnim mjestom i poslovnim zahtjevima te pozicije, te ličnim i profesionalnim sposobnostima osobe primljene da obavlja tu funkciju. Po istom principu se nažalost dobijaju i brojni poslovi – vezama, a ne kompetencijama. Na ovo nije imuna ni oglašivačka industrija, te se nažalost brojne marketinške kampanje, multimedijalni projekti, te pogotovo tenderi državnih kompanija, ali i velikih preduzeća dobijaju i realizuju upravo po ovom osnovu.

Da se razumijemo, pogubnost ovakvih poteza ne ogleda se u tome što će, recimo, taj marketing menadžer i kompanija odbiti konkretno moj prijedlog projekta, te tako spriječiti mene da zaposlim još nekoliko mladih i sposobnih ljudi u lancu ispod, nego što će sam sebe i svoju firmu upropastiti svojim neznanjem i izborom koji nije zasnovan na kompetenciji. Tako će, umjesto da zbog dobrog marketing plana ostvari veću prodaju u ovoj godini, imati istu ili manju, a slijedom toga i manji marketing budžet za narednu godinu. Naredne godine em će imati manje, em će opet postupiti isto zbog veza i drugih razloga, a onda je to već početak kraja i njega i njegove firme. A to će koštati sve nas.

I ne kažem da ja znam najbolje, niti da radim najbolje, ali mi iz perspektive vlasnika kompanije logika zapošljavanja nekompetentnih ljudi na pozicijama od kojih zavisi produktivnost i profitabilnost jednostavno ne ide u glavu. Mogao bih, možda, razumjeti tu logiku u državnim firmama, jer svakako mlate tuđim, da ne kažem čime, ali privatnike stvarno ne razumijem.

Prosta matematika, ali izgleda i takva, prekomplikovana je za neke.

Na svim pozicijama na kojima sam radio, pogotovo u prethodne četiri godine, razgovarao sam sa toliko ljudi, čuo tako mnogo dobrih ideja, odličnih projekata, u neke sam bio i uključen, a nekoliko sam i sam pokrenuo. Mnogi se nisu realizovali, jer su nailazili na odgovor iz naslova.

Na moju sreću, a zahvaljujući i radnom elanu, upoznao sam mnogo ambicioznih ljudi koji mnogo rade, trude se i bore za napredak. Mnogo onih koji razumiju prostu matematiku i značaj kompetencije.

Oni malo po malo uspijevaju i guraju naprijed. Prvo sebe, a onda i ljude u svojoj okolini.

Oni ne pristaju na odgovor iz naslova i svakim danom, svakim projektom, sve ga manje čuju, ali i još bitnije, takav odgovor sve manje i sami daju.

http://boriscigler.blogger.ba/

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: