Roditelji su neinformisani i ne znaju prepoznati ovisnike
Istraživanje je sprovedeno tokom oktobra i novembra 2010. godine na uzorku od 810 roditelja školske djece uzrasta od 12 do 19 godina na teritoriji Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine.
Prema riječima Milana Vlaisavljevića, autora projekta i direktora bolnice "Vita", dobijeni rezultati pozivaju na oprez i odlučnije angažovanje cjelokupnog društva jer postojeći rizici negativnih trendova širenja problema nisu umanjeni.
Dobar početak mogli bi biti rezultati koji ukazuju da je narkomanija sve manje tabu tema u porodicama i da raste svijest o narkomaniji kao općem riziku odrastanja u savremenom društvu.
To potvrđuje podatak da 73 posto roditelja u Bosni i Hercegovini sa svojim tinejdžerima ima aktivnu komunikaciju na temu narkomanije. Dobra vijest je i da bi 76 posto roditelja potražilo stručnu pomoć u slučaju da primijete problem kod djeteta. Oprez je prisutan i u činjenici da bi čak 91 posto ispitanih roditelja branilo svom djetetu kontakt sa nekim ko zloupotrebljava droge.
Međutim, primjetni su nešto niži rezutati Bosne i Hercegovine u odnosu na okruženje u pogledu onih roditelja koji smatraju da su dovoljno informisani o narkomaniji - 55 posto, dok je u Crnoj Gori procenat 74, a u Srbiji 69, što ujedno govori i o nivou zainteresovanosti za ovu temu.
U skladu sa tim, ispitani roditelji iz BiH svega u 44 posto slučajeva uspijevaju da prepoznaju jasne pokazatelje zloupotrebe droga, što je za preko 20 posto niže u odnosu na okruženje.
Što se tiče relevantnosti informacija koje roditelji posjeduju, istraživanje pokazuje da su kod roditelja i dalje u velikoj mjeri prisutne neke od osnovnih predrasuda o narkomaniji. Na to prvenstveno ukazuje da skoro polovina roditelja (47 posto) smatra da narkomanija uopšte i nije bolest, nego problem slabe volje, nečijeg izbora, razmaženosti ili hira, kao i rezultat da tek 58 posto ispitanih roditelja iz BiH smatra da nisu potrebne neke posebne predispozicije da bi se problem narkomanije pojavio, tj. da se problem ne dešava samo nekom drugom.
"Posljedice ovakvog stava u slučaju pojave problema najčešće jeste neadekvatan pristup rješavanju problema, što dovodi do gubitka vremena i brojnih bezuspješnih pokušaja liječenja", objasnio je Vlaisavljević.
Svega 34 posto ispitanih ima jasan stav da nema "lakih i teških" droga, tj. da svaka droga izaziva zavisnost. Nejasan stav po ovom pitanju ili opravdavanje takvih podjela u praksi roditelje najčešće čini podložnijim manipulacijama i "gledanjem kroz prste", što može značajno da poveća rizik od razvoja problema.
Među tipične predrasude spada i razmišljanje da je narkomanija neizlječiva. Istraživanje "Vite" pokazuje da tek svaki treći roditelj (33 posto) u BiH smatra da je narkomanija izlječiva. Predrasude na ovom nivou produžavaju momenat odluke onima kojima se problem desio da krenu sa liječenjem, a kasnije otežava i resocijalizaciju, ako društvo ne prihvata, tj. ne vjeruje u mogućnost nečijeg povratka u normalne životne tokove.
Također, informacije koje roditelji posjeduju im neće pomoći u značajnijoj mjeri da prepoznaju neke od osnovnih pribora za zloupotrebu marihuane (svega 32 posto prepoznaje) i heroina (svega 27 posto), pokazalo je istraživanje.
