Radovan Stanković već dvije godine u bjekstvu

Prvobitno ga je optužio Tribunal u Haagu, ali je u septembru 2005. prebačen na procesuiranje u BiH.

Stanković je osuđen zato što je kao pripadnik Miljevinskog bataljona Fočanske taktičke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) bio jedan od organizatora i nadzornika u takozvanoj “Karaman kući” u Foči, koja je služila kao zatočenički centar za žene, djevojke i djevojčice, a koju su srpski vojnici zvali “javna kuća”.

Prema presudi Suda BiH, u “Karaman kući” je od aprila do oktobra 1992. bilo zatočeno devet djevojčica i djevojaka, od 12 do 24 godine. Sve su, smatra Sud, fizički i psihički zlostavljane, te redovno silovane na razne načine, dok je sam Stanković odgovoran za silovanje triju žena.

Vlasti u BiH su odmah nakon bijega sumnjale da se Stanković nalazi u Srbiji, čije je državljanstvo dobio u decembru 2004. godine, u vrijeme dok je još bio u pritvorskoj jedinici Tribunala u Haagu.

Međutim, prema Ustavu Srbija ne može izručiti svoje državljane drugim zemljama.

Glasnogovornica SIPA-e Željka Kujundžija za Justice Report ističe da je u potrazi za Stankovićem ova agencija ostvarila određenu saradnju sa srbijanskim istražnim organima.

“Ostvarena je neposredna policijska suradnja s policijskim djelatnicima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije te je u tom kontekstu održano nekoliko radnih sastanaka, na kojima su razmijenjene raspoložive informacije”, izjavila je Kujundžija, ne preciziravši o kakvim se informacijama radi.

Tužilaštvo BiH je u septembru 2008. godine podiglo optužnicu protiv deset osoba koje tereti za pomaganje Stankoviću pri bijegu, međutim, Sud BiH se proglasio nenadležnim za njihovo procesuiranje.

“Nakon što se Sud proglasio nenadležnim u ovom predmetu, žalili smo se na tu odluku i sada očekujemo odluku Apelacijskog vijeća”, istakao je Grubešić.

Optužnica tereti Milu Krsmanovića, Miroslava Blagojevića, Zdravka Vreču, Dragana Mašića, Srđana Vilotića, Miru Prodanovića i Gorana Miloševića za nesavjestan rad u službi, Brankicu Davidović i Ranku Dragičević za falsifikovanje isprava, te Ranka Stankovića, brata odbjeglog osuđenika, za omogućavanje bijega osobe lišene slobode.

Na samom početku suđenja optuženoj desetorci, Sud BiH je zaključio da Tužilaštvo “nije ponudilo dokaze da su izvršenjem ovog krivičnog djela nastupile štetne posljedice po međunarodni ugled države”, te je predmet prebacio na niži sud radi daljnjeg procesuiranja.

Suprotno ovome je mišljenje predstavnika Haškog tribunala koji su neposredno nakon Stankovićevog bijega, ali i mjesecima poslije, izražavali zabrinutost i nezadovoljstvo zbog toga što on nije uhapšen, smatrajući da se na taj način “narušava ugled kako pravosudnih, tako i ostalih institucija u BiH”.

Stanković je prvi od deset optuženika koje je Tribunal ustupio Sudu BiH na procesuiranje. Snage SFOR-a su ga uhapsile u ljeto 2002. godine, od kada se i nalazio u pritvoru.

Za Stankovićem je nakon bijega izdata Interpolova potjernica, ali predstavnici ove institucije u Sarajevu nisu željeli komentirati da li ima novih informacija o bjeguncu.

Ipak, u jednom od ranijih razgovora Justice Reportu je rečeno kako svi podaci u vezi s tim imaju “oznaku povjerljivo”, te se ne mogu iznositi u javnost.

Javnosti su jedino dostupne informacije s potjernice koja se nalazi na zvaničnoj stranici Interpola - lični podaci i fizički opis, u kojem je navedeno da Stanković ima “oči boje lješnjaka”, te “kovrdžavu kosu”.

Zatvor u Foči, iz kojeg je Stanković pobjegao, jedan je od dvaju najsigurnijih u državi.