Pod istim krovom
0

Premijeri lete u nebo

Piše: Ahmed Burić
Lančani reality show s domino efektom.

Događa se na nebesima, u bliskoj budućnosti, možda već oko Božića. Sv. Petar i njegov pratilac Anđeo Gospodnji s trubom, te Lucifer koji je kao član žirija tu da uglavnom pomrsi račune, odlučuju o sudbini (bivših) balkanskih premijera i važnih ličnosti. Gdje će odživjeti svoj vječni život?

U čekaonici ispred Čistilišta, gdje publika željno čeka takmičare za reality show, stoje, u skoro pravilnom redu: Milorad Dodik, Milo Đukanović, Janez Janša, Haris Silajdžić, Ivo Sanader, Hashim Thaqi, malo iza njih su Svetozar Marović i Fahrudin Radončić. Na kraju reda, šefovi antikorupcionih timova iz zemalja bivše Jugoslavije, cvokoću slabo obučeni. Oni u ovom trenutku, ni u nekom drugom, i nisu tako važni.

Ispred stoji ogroman stražar, i kad neko od bivših političara iz reda učini nešto neprimjereno, on ih samo mrko pogleda. On tako izgleda, da čim ih pogleda - svi odmah ušute. Osim jednog.

JANŠA: Molim vas, gospod, pa to ni u redu, jaz sem tukaj po napaki, to je... greška ... pa ja ne bi trebal' biti tle ... pa sam iz Evropske unije ...

STRAŽAR: Nijedne više Ćelojzije, jesam rek'o da miran budeš? Ide se po redu. Nemoj sad da te dam onim štedišama što im nisi pare vratio od Ljubljanske banke, da te razvuku lancima, doćeš k'o Cipiripi.

JANŠA (preplašeno): Kaj jaz imam s tim? Ampak, vem kaj je Cipiripi, smo ga enkrat znali dobiti u JLA, pardon JNA.

SILAJDŽIĆ: Eki JNA?

Hashim Thaqi odmah mumne Janšu laktom u bubrege, ovaj zastenje.

SANADER: Šuti, idiote, hoćeš da nas sve daju štedišama!?

SILAJDŽIĆ: Mislim, stvarno.

Milo Đukanović stoji dostojanstveno, i drži tacnu s dvije flaše fina.

Iza vrata Sveti Petar obavlja zadnje pripreme pred Božić. Tu je i Anđeo Gospodnji, njegov najbolji prijatelj, i Lucifer, koji stalno nešto zakera, ali bez njega se ne može. Bog ga nije uništio jer nije htio da mu sva stvorenja služe iz straha. Ipak, Lucifer iako sklon belaju, ima strah od Sv. Petra, koji ga, kad pretjera, pošalje da malo odgorijeva na vječnom plamenu.

Sv. PETAR: Moj dobri Anđele, čekaj jel' to pjeva onaj Zoran Kalezić, iz Crne Gore?

ANĐEO GOSPODNJI: Jeste, šefe, taman nam je i ovaj iz Crne Gore na redu, da obavimo s njima ovo što imamo, pa da otvorimo ono vino iz Međugorja, Buntić, blatina mrtva bi ja usta pila. A imaju i dvije flaše Ščureka, Slovenca, ama ...

LUCIFER: ...nemaju više.

Sv. PETAR (pođe da ga gađa kaležom): Kuš, smeće jedno, opet si krao, ne'š vala ni ovaj Božić s nama dočekati. Samo još jednom i opet ćeš u vatru, i to ću se sam pobrinuti s onim drugim resorom, da te oni na svoju stave, oni imaju nafte nikad ne presušuje, pa ćeš gorjeti k'o cigara ...

Lucifer se pokrije ušima.

ANĐEO GOSPODNJI (zatrubi, pa šapne Sv. Petru): Kad smo kod cigara, evo ovoga. Crna Gora, premijer, teške optužbe, šverc, organizovani, kriminal, cigarete, droga, međunarodno kriminalno udruživanje.

Sv. PETAR: Uh, uh, jadna mu majka. Moraće na čengele, glavom dolje da visi, makar tri dana. Ima li kakvih olakšavajućih?

ANĐEO GOSPODNJI: Pa ima, povukao se ranije, finih manira, priznao Kosovo ...

Sv. PETAR (malo prijekorno): Otkad mu je to olakšavajuća?

ANĐEO GOSPODNJI (malo mu neprijatno): Ne znam, šefe, pa bila je.

Sv. PETAR: Bila mi je ali više nije, što rek'o Sejo Pitić, eh što njega volim, kad on dođe da nam svira, nemoj nam više nikog zvat', i mi imamo dušu. Hajde zovi ovoga.

U sobu uđe Milo Đukanović.

ĐUKANOVIĆ: Dobar dan.

Sv. PETAR: Vidjećemo je li dobar ili nije. Haj'mo, šta si ti spremio i šta si dolje radio?

MILO ĐUKANOVIĆ: Ja sam, Vaša Svetosti, pripremio poeziju. Recitaciju.

Sv. PETAR: Njegoša, sto posto?

MILO ĐUKANOVIĆ (ulizivački): Njegoša, vaša Svetost zna za njega?

Sv. PETAR: Zna rđo, a zna i za tebe. (recituje Gorski vijenac i gleda u Mila s mržnjom): Hoćah ubit' jednu kukavicu, a ža' mi je fišek oštetiti.

MILO ĐUKANOVIĆ (vidi da je u nevolji): Vaša svetosti ja moram reći da su moje veze s Rimom, i Italijom općenito vrlo jake, i da jako poštujem ...

ANĐEO GOSPODNJI (na uho, Sv. Petru): Imao je glisere koji su prebacivali cigarete preko Jadrana, dernečio s Berlusconijem i dogovarao privatizacije, ima i ... ma ne znam smijem li vam reći ...

Sv.PETAR (okrene se Anđelu): ... šta ti misliš šef budala, pa izlapio? Ima, ima i Milošević, i Darko Šarić, ima i Kellmendi, i Fahro Radončić, jel' tako ... Ih, kad dođe onaj Berlusconi, uši ću mu zavrnut', ima da ga stavim u harem s najljepšim ženama al' da ne smije nijednu pipnut', jer odmah ide na čekrk, pa u drobilicu, vidiće on kako Musa, pardon Mojsije, dere jarca.

MILO ĐUKANOVIĆ : ... to su moji prijatelji... ali eto ja sam u znak zahvalnosti donio ...

Sv. PETAR: Šta si donio Vranac, je li, uzećemo (mahne Anđelu da uzme boce), a vala da si čovjek donio bi onu lozu 26. juli ...

LUCIFER: Trinaesti, Petre ...

Sv. PETAR: Kuš, nisam te ništa pit'o, k'o da ja ne znam jel' dupla il' obična, ti mi trebaš govorit'. Čuj, on meni Njegoša, pa ja njega lično znao, znam mu i onog jedinog živog potomka Nikolu, fin čovjek, arhitekt, bljuvotino nijedna. Znam na njemačkom, kaže: Viđi vraga su sedam binjišah. Schau! Der Teufel mit sieben regenmantel. He. (Zadovoljan.) A znaš li ti šta Njegoš kaže? Kaže (opet recituje): Naši cari zakon pogaziše/počeše se krvnički goniti/jedan drugom vadit' oči žive/pogaziše vladu i državu/za pravilo ludost izabraše. I to se sve na tebe i na ove tvoje odnosi.

MILO ĐUKANOVIĆ (kao ukopan): Nisam znao.

Sv. PETAR: Nisi znao. (nastavi Njegoša). Tako li se služi otačastvo/ tako li se cijeni poštenje. Bogami, gotov si. (Misli.) Ovako: budući da sam ja bio ribar, i zaštitnik sam ribara, ti ćeš meni na onu Rijeku Crnojevića, tamo ti je lijepo, ne znam ni što sam te tamo ostavio, ali praznik je, ima da budeš siromašan, daću ti jedan čamac, da loviš ribe ukljeve i krapove, i pakuješ u konzerve, i tako do Sudnjega dana. Pare nijedne ne smiješ uzeti, čim uzmeš izgorjeće ti obje ruke do lakata.

MILO ĐUKANOVIĆ (bojažljivo): Dobro, Vaša Svetosti. A postoji li mogućnost pomilovanja?

Sv. PETAR: Vidi ti njega što se obezobrazilo, pa ja naviklo, vazda bilo vlast. Ima pomilovanje, kupim ti motor Tomos 4, pa ne'š morat' veslat. Aj' sad odavde, nemoj dole da te šaljem kod Šćepana Malog, znaš kakav on ima studio za mučenje, iskoči ti duša ko skočica. I uzmi odma' onog Marovića sa sobom što si ga doveo, neka ti udice veže, i za njega isto važi. Izvedite ga.

ANĐEO GOSPODNJI (zatrubi): Sljedeći. Šefe ovaj je isto premijer. Republika Srpska. Optužbi k'o u priči mogla bi se debela knjiga napisati: šverc, neregularna privatizacija, zaustavljanje demokratskih procesa.

Sv. PETAR (kao za sebe): Ma, sve ti je to isto.

Ulazi Milorad Dodik u crvenom sakou, s mikrofonom.

Sv. PETAR: Vaše ime?

DODIK: Milorad. Dodik.

Sv. PETAR: I šta ste spremili?

DODIK: Pa ja bi ovu od Bobana Zdravkovića "Ne dolazi u moj san."

Sv. PETAR: Kud vala ikad i dođe? Ma ja, oni te Amerikanci poguraše, ni od njih nikad sreće. A Rusi jedva dočekali. Hajde da čujemo.

MILORAD DODIK: Otišla si jednog dana/i odnela naše snove/sad se vraćaš uplakana/ da li te to prošlost zove/ o ne ne ne ne dolazi/ne dolazi u moj san/ ne ljubi me svake noći/ zbog tebe sam nesretan

ANĐEO GOSPODNJI (na uho Sv. Petru): Pa, nije loš.

Sv. PETAR: Nije, znaju oni pjevat', Srbin je to. Još iz Bosne. Tamo ako šta znaju, to ti je. (okrene se Miloradu). A znate li vi možda onu od Tozovca, Ide Mile ...?

DODIK (sav ozaren): Kako da ne, pa to je moja omiljena. (odmah počinje). Ide Mile/lajkovačkom prugom/lajkovačkom prugom/ ide Mile sa još jednim drugom/ ide Mile gori mu cigara/ ...

Sv. PETAR: A cigara mu gori, jel'?

DODIK: Molim, oprostite.

Sv. PETAR (ljut): Koja mu cigara gori, da nije Ronhill možda, a? A jel u zgradi Vlade RS što si od nje klepio tolike milione dozvoljeno pušenje, a? Samo tebi i tvojima? Kao i korupcija? A jesu li iz Transparency Internationala pederi, kao što si rekao, a jesu li Rafinerija i Telekom regularno prodati, a šta ćemo sad, nesretniče s tobom, hoćeš da goriš u vatri vječnoj?

DODIK (poplašen, ali nije Nikola): Pa, ovaj, nije ja samo htio ekonomiju Republike Srpske da učinim zdravom ... A ne volite ni vi u crkvi pedere, jel' tako ...

Sv. PETAR (pronicljivo): Vidi ti šta on meni prodaje, lola seoska. Mi i da ne volimo, to za naš groš, što se kaže. Nego ćeš ti meni lijepo u Federaciju.

DODIK (užasnut): Nemojte, bogom vas kunem, pa to je Teheran.

Sv. PETAR: E, to šta je gdje, ja odlučujem. (obraća se Anđelu) Ovako, piši, daćemo mu trafiku u Sudu BiH. Tamo će raditi od jutra do sutra, kopirati, lijepiti markice i prodavati cigare. Jednom sedmično neka ga obiđe onaj novinar, kako se ono zove ...

LUCIFER: ... Vasković, Slobodan ...

Sv. PETAR: 'Aj nesrećo i od tebe neka korist. Vasković, znači, i neka ga provoza dva kruga u gepeku oko Sarajeva. I ne smije ovaj Mile u životu uzeti nijednu paru u ruke, ako uzme, odmah ću mu glavu pretvoriti u užarenu loptu. Eto tako, hajdemo dalje.

ANĐEO GOSPODNJI: Bogami šefe, vi danas baš raspoloženi. Brzo radite. Sljedeći. (Šapće). Ovo je Janša, bio vodnik u onoj vojsci što ih je kasnije napala, pa onda postavio svoje igrače na glavna mjesta, puno optužbi, trgovina oružjem, kamioni, ceste, isto bivši premijer...

Sv. PETAR: Znam, čitao sam Mladinu, znaš da je to bilo najvažnije kad su ovi naši trebali rušiti komunizam. Znaš šta, dođe mi ga nekad žao ...

ANĐEO GOSPODNJI: Koga, Janše?

SV.PETAR: Jes' ti normalan, vidi ga kakav je nesimpatičan, to ni mati ne može voljeti. Komunizma.

ANĐEO GOSPODNJI: Šefe ...

Sv. PETAR: Dobro, ne vrijedi tebi to objašnjavati. Zato nikad nisi ni post'o svetac. Nego, Slovanac...

JANŠA: Slouenac, gospod, Slouenac, ne Slovanac ...

Sv. PETAR: Vidi, vidi, to bi i ispravljalo, (kao za sebe) ma vidjećeš ti sve. (Glasnije.) Dobro, šta ste vi spremili?

JANŠA: Eden performans. Jaz tako izvodim multimedijalne zadeve, inštalacije, video. Performans se kliče, odnosno zove "Slovenija zdaj – vzami vse kar ti življenje ponuja". Znate, ono uzmi sve što ti život pruža.

Sv. PETAR (nastavi pjesmu): Danas si sve, sutra uvela ruža. A što ovi Slouenci vole Srbe, nisam ni znao. Čuj on meni performans spremio, pa ja lično znam sve konceptualne umjetnike, on će meni, papak iz Grosuplja. To misliš da će te spasiti je li, da me isfoliraš, pa ja lično znam Bracu Dimitrijevića i podržavam kolekciju Ars Aevi. Sad ćeš ti meni lijepo u vječnu hladnoću, da cvokoćeš k'o kastanjete, performans, a?

JANŠA (vidi da više nema cile – mile): Gospod, jaz sem tukaj, ovdje, po napaki, greški, jaz sem svojo državo in narod vodil progresivno, u boljšu i svetlijo prihodnost, budućnost ...

Sv. PETAR (na uho Anđelu): Najgori su mi ovi demagozi, odma' bi ga na roštilj sad ...

JANŠA: In sem hotel slovensko osloboditev ...

Sv. PETAR (ruga se malo, zagrmi): Hotel slovensku osloboditev. Pa si švercov'o oružje s Čengićima, pa oblačio vojsku preko lažnih ugovora, pa strovalio Petrol, Delo, Pivovarnu Laško, pa od Finaca kupovao skuplju opremu, ma ...

ANĐEO GOSPODNJI: Šefe, ne ljutite se ... Evo jedna Blatina, da se malo smirite.

Sv. PETAR (gucne malo vina): Dobro, ovako ćemo za tebe. Prvo ga pošaljite da luta šumama, ali po Njemačkoj, tamo je šire, prepadajte ga malo, dok se dobro ne izgubi. Onda ga nađite i nek' dole u onom Titovom tunelu u Konjicu drži kantinu za štediše. Zadužite mi onog kako se zove, onaj s bradom ...

ANĐEO GOSPODNJI (gleda u notes): Jusufa Hadžifejzovića ...

Sv. PETAR: Jusufa, tako je, šta bi mu falilo da je Josip, nego moram opet zvati, nek' mu napravi tamo kantinu, istu k'o u garnizonu JNA u Ilirskoj Bistrici, i da je tamo sve džaba za štediše, i za ostale. On mora otvoriti ujutro u 5, zatvoriti u 21, spavaće dolje u tunelu. Ješće samo sa kazana, i ne smije ni on jednu paru uzeti u ruke, inače će mu sve plikčići rasti po ovoj ćelavici, sve dok mu se glava u veliki plik ne pretvori.

JANŠA: Ali, gospod ...

Sv. PETAR: Izvedite ga. (Stražar opali tač Janši po čelu.) Ti ćeš meni kako se kaže Slouenac. I vala sam uvijek više volio Slovan od Olimpije, k'o kad su zdraviji klub bili. I još praznih ruku ovdje doći. (okrene se Anđelu, pogledom traži Lucifera). Gdje je onaj hrsuz, da opet ne krade nešto?

ANĐEO GOSPODNJI: Eno ga brifuje sljedećeg, to je onaj Sanader.

Sv. PETAR: Pa ja gdje će kuga neg' na svoju mater? Jesu me krenule ove narodne, živopisan je taj Balkan, uglavnom pričaju i rade gluposti, ali su smiješni do bola. Nego, hajmo radit'. Sanader, kažeš. I to su, jel' de, teške optužbe, crni fondovi, spriječavanje demokratije, lažne studije, korupcija, provizije na kredite, uh kud ga ne ostavih da u Austriji prodaje one bezobrazne kalendare!?

LUCIFER: Ali, donio je poklone. Ima VISA kartica, Master Card, zlatna American, pa možemo valjda i mi malo progledati kroz prste.

Sv. PETAR: Vidi i ono se javilo. Kud te dragi bog na vrijeme ne ubi, nego se ovdje s tobom naduravat', da progleda kroz prste ne bi li se kartica dočepao. (Obrati se Sanaderu.) Šta ste vi spremili?

SANADER: Vaša Svetosti, vi sigurno znate da imam brata koji je visoki dužnosnik u vašoj hijerarhiji, da smo se moja stranka i ja borili za vrijednosti katoličke Crkve i da se protiv mene vodi politički progon.

Sv. PETAR: Dobro, šta si spremio?

SANADER (štreberski, naučio napamet): Zato sam ja spremio pjesmu Danke Deutschland koja govori o tome kako moja duša gori, a nada se vraća u moju Domovinu.

Sv. PETAR (malo cinično): Znam, Đorđe Novković napis'o.

SANADER: Vi znate za ...

Sv. PETAR: Jok, ti znaš. (Okrene se Anđelu.) Malo malo, ovaj mi se neki turcizam podmetne, k'o kad se puno s balijama družim. (Okrene se Sanaderu.) Novković, jel? Pa on je napisao skoro sve pjesme Miši Kovaču, a jedini čovjek koga ja na planeti više cijenim od Miše je - Chuck Norris. A Chuck je borac protiv nepravde, on je jednom došao dvaput, i ne sluša muziku, nego muzika sluša njega. I ne jede baklavu, nego žvaće orahe. I ... Ali dobro sad, nego šta s tobom mučeniče?

SANADER: Vaša Svetosti ...

Sv. PETAR: Nijedne više. Ti ideš lijepo u Zagoru, bićeš pastir, imašeš torbicu, frulicu i jedno dvadesetak ovaca, ne smije ti se više dati, prevarićeš, a nemoj da kojoj šta bude, lično mi odgovaraš, slaću ti gromove da te gađaju k'o djeca razdelijama. I da mi napišeš knjigu, piši naslov: Tajni računi i epska poezija. Podnaslov: Još i danas teku suze jedne žene, koja predaje arheologiju, i čuva mi pare s posebnim osvrtom na ilirsko nasljeđe. I onaj pisac i novinar, čupavi, praviće s tobom beskrajni intervju. Jesi zapamtio?

SANADER (skrušeno): Jesam.

Sv. PETAR: E, dobro. (šapne Anđelu). I ni ovome ni dinara u ruke, ofuriću ga ako šta čujem. Al', smisliće to nešto, krš je to, a i Švabe ga čuvaju. Dobro, jesmo li gotovi?

ANĐEO GOSPODNJI: Nismo ima još, Hashim Thaqi, ima i ...

Sv. PETAR: Uh, jadna mu majka, to je onaj, trgovina organima, droga, roblje, organizovani kriminal, neorganizovane paljevine, u pa taj odmah ide u vatru, k'o kesten, tu nema priče, taman da je spremio Roka mandolina.

LUCIFER: Jest, al' ima jedan problem.

Sv. PETAR: Koji, zvaću odmah Chucka Norrisa da ga riješi.

LUCIFER: Problem nadležnosti. Oni su, znate ... kako bih vam rekao ...

Sv. PETAR: Govori, nemoj da te šaljem u Crnu Reku da te skidaju s droga lopatama, nećeš noći dočekati. Eto si se osušio k'o Keith Richards.

LUCIFER: Pa, muslimani, nad njima nemamo nadležnost. Znate da su oni pod specijalnim tretmanom – to je za biro Gospodara Svemirskih brodova.

Sv. PETAR (malo se zamisli): Jah. A to. Pa, ovako: Srbi potpadaju pod moj resor, to smo se Sv. Sava i ja davno dogovorili, tako da tu nemaš šta da misliš. Za ovoga, on ti je Albanac, oni ti ne drže puno do vjere, tako da bih se i tu mogao nagoditi, al' kad bolje razmislim, za njih će Zapad i međunarodna zajednica jedino napraviti efektan sud protiv organizovanog krminala, jer kucaju na njihova vrata, i previše su se oteli. Tako da nemoj da ga danas primamo, dosta će njemu biti kad ga dolje zaganjaju.

LUCIFER: I imaju još ova dvojica: Radončić, i Silajdžić.

Sv. PETAR: Vidiš ti kako ono zna kad druge treba kinjiti. Da ti kažem: kasno je, vala evo prekoračismo radno vrijeme uoči Božića. Za Silajdžića – oni su ga sami skinuli, izgubio je izbore, a oni kad gaze svoje, oni to rade bolje nego iko drugi na svijetu, pa gora kazna i ne treba. Neka mu je dragi Allah na pomoći.

ANĐEO GOSPODNJI: Amin jarabi. A Radončić?

SV.PETAR: A Wikileaksov maneken? He, he, znaš šta bi mogli, da se malo zabavimo, i nama je Božić.

ANĐEO GOSPODNJI I LUCIFER (uglas): Šta, šefe?

SV. PETAR: Zovite mi onoga barabu bjelosvjetsku, al' sve nešto mislim, nije bez duše, on mi je najbolji za ovo, onog novinara, pjesnika, piskarala, šta li je god, Ahmeda Burića.

ANĐEO GOSPODNJI: Pa, kako njega šefe, to je protuha samo takva? Čitate li šta pišu o njemu "čitaoci" ispod tekstova na Sarajevo–x-u i "novinari" u Avazu, da je baraba, nepismen, pijanac, gelipter, kurajber, svašta.

SV. PETAR: Ma znam, al' sve nešto mislim da mi je za ovaj zadatak najbolji. A i druga stvar, on može promašiti jedno slovo, a oni ne mogu potrefiti ni jedno.

LUCIFER: Za koji zadatak?

Sv. PETAR: Da mi smisli šta ću s Radončićem.

ANĐEO GOSPODNJI: Možda je, ipak, preteška kazna.

Sv. PETAR: Nije, ne boj se. Pa ja to lijepo prenesem, znaš da smo mi dobri gore s njima i – mirna Bosna. Što se kaže. E, jesam se dobro turćijatu naučio, a kako i ne bi sve ove godine, a? A šta je sa Srbijom?

ANĐEO GOSPODNJI: Oni su još oko ratnih zločina, nisu još do nas dobacili, to će negdje taman pred sljedeći Božić.

SV: PETAR: Hajmo onda, fajront. Dragi gledaoci, laku noć.

ANĐEO GOSPODNJI: Mudrog šefa imamo.

LUCIFER (nevoljko): Stvarno, da.

SV. PETAR: Hajde, gasi ovo, i mi mitske ličnosti imamo dušu.

Anđeo Gospodnji napiše na tablu: Reality show Premijeri lete u nebo zbog praznika ne radi do 15. januara.

Izađu kroz tunel gdje su bili "takmičari."

HOR ŠEFOVA ANTIKORUPCIJSKIH TIMOVA U DRONJCIMA: Šta mi da radimo?

Sv. PETAR: Ništa, kao i dosad.

Razlegne se božićna pjesmica, za odjavnu špicu.

Radujte se narodi, kad čujete glas, da je lopov uhvaćen baš u ovaj čas.

Vidi Božje otajstvo u podrtoj štalici i moli se da premijer završi u samici.

I ko trpi uboštvo na toj tvrdoj slamici, nek’ se sjeti kako su nas lagali

zlato, novce, nekretnine

sebi u džep slagali.
To otajstvo čuj, čuj, čuj

svjedočenju pristupljuj!
Anđeo pjeva Glorija po zraku leteći I ti, svijete čitavi, Spasitelja pozdravi!

Sv. PETAR: Pozdravi je pozdravi! (malo se trzne da ga nije neko čuo). Ma, oni su ti meni svi isti.

(Padne zavjesa, i svima nama mrak s očiju, dug nekoliko decenija.)