Nisu došli izvršitelji
22

Nije popisana imovina radnice koja je podigla kredit za spas Hotela Tuzla

A. K.
Foto: A. K./Klix.ba
(Foto: A. K./Klix.ba)
Iako su najavili svoj dolazak, sudski izvršitelji Općinskog suda u Tuzli jutros se nisu pojavili ispred stana bivše radnice Hotela Tuzla Azemine Mujkanović vezano za popis imovine koji je korak ka zapljeni.

Naime, Mujkanović je za spas Hotela Tuzla skupa sa svojih 117 bivših kolega podigla kredit u iznosu od 25.000 KM, za koji se vlasnik hotela obavezao da će ga vraćati. Međutim, zbog neuplaćenih rata sud sada tereti one koji su podigli kredit, a među njima je i Mujkanović.

"Kredit sam podigla 2001. godine u iznosu od 25.000 KM, a nalazila sam se u grupi sa još tri osobe kojima sam bila žirant. Sada nas banka duži za skoro 150.000 KM, jer je dosad uplaćeno samo 18 rata. Na sudu smo od 2007. godine, a predmet je iz Tuzle upućen na Vrhovni sud FBiH i sada čekamo šta će se dalje dešavati", kazala nam je Mujkanović.

Azemina Mujkanović (Foto: A. K./Klix.ba)
Azemina Mujkanović (Foto: A. K./Klix.ba)

Sudski izvršitelji Općinskog suda u Tuzli jutros su najavili dolazak u stan Mujkanović kako bi popisali njenu imovinu, međutim oni se nisu pojavili. Tačno u devet sati ispred zgrade su ih čekali i članovi Sindikata solidarnosti kako bi ih spriječili u njihovoj nakani.

"Nažalost, Općinski sud u Tuzli nastavlja terorisati radnike Hotela Tuzla koji nisu krivi za situaciju u kojoj su se našli. Ovaj predmet već dvije godine tapka u mjestu, a sud je dužan da proda imovinu hotela i da se radnicima namire potraživanja od četiri miliona maraka. Bitno je kazati da Tužilaštvo TK još uvijek nije podiglo optužnice u vezi s ogromnim kriminalom u Hotelu Tuzla, ali to se do danas nije desilo. Smatram da je politika upetljala prste u sve ovo", rekao je predsjednik Sindikata solidarnosti Sakib Kopić.

Sakib Kopić (Foto: A. K./Klix.ba)
Sakib Kopić (Foto: A. K./Klix.ba)

Inače, sudski izvršitelji dosad su u nekoliko navrata popisali imovinu bivših radnika Hotela Tuzla koji je 1998. prošao kroz takozvanu malu i veliku privatizaciju.

Tri godine kasnije s tadašnjim menadžmentom radnici su napravili takozvanu ortačku grupu u namjeri da kupe 67 posto kontrolnog paketa državnog kapitala, jer je preostali dio bio kupljen u "maloj privatizaciji".

Kao takvi su se obratili Agenciji za privatizaciju Tuzlanskog kantona i dobili ponudu da to bude 1.750.000 KM uloga, kako bi pristupili ugovoru.

Shodno tome, 118 radnika iz ortačke grupe, od njih ukupno 138, podiglo je komercijalne kredite u iznosu od 15 do 20 hiljada konvertibilnih maraka u Hypo banci.

Od kantonalne Agencije za privatizaciju dobili su i obavezu investiranja 15 miliona KM uz rok izvršenja od tri godine.

S obzirom na to da nisu mogli uložiti milione tragali su za strateškim partnerom koji se naposljetku i pojavio, a riječ je o slovenskom RAM-investu koji je pristupio ugovoru te se obavezao da će umjesto ortačke grupe izvršiti investiranje za godinu dana, po konceptu renoviranja koje je Agencija za privatizaciju propisala.

Vlasnik RAM-investa na sebe je preuzeo i obavezu vraćanja kredita, što u konačnici nije ispoštovao. Umjesto toga, napustio je BiH i otišao u Sloveniju, a Općinski sud u Tuzli je po tužbama Hypo banke radnicima počeo slati odluke o pljenidbi njihove imovine.

Radnici su zatražili od suda da ispita cijeli slučaj, ali se on proglasio nenadležnim, iako u privatizacijskom ugovoru jasno stoji da se u slučaju bilo kakvih sporova postupci vode pred ovom institucijom.