Tim povodom u intervjuu za Agenciju FENA federalni ministar unutrašnjih poslova Predrag Kurteš govori o ovim zakonima, problemima s kojim se susretao u procesu njihovog donošenja, kao i benefitima koji će se ostvariti njihovom primjenom u praksi.
"Novim Zakonom o unutrašnjim poslovima FBiH, operativna samostalnost i finansijska neovisnost Federalne uprave policije, kao operativne policijske agencije u sastavu ministarstva kojem sam na čelu, postaje, prvi put, eksplicite propisana zakonska kategorija. Ovaj zakon jasno i precizno štiti policiju, a direktoru Federalne uprave policije garantuje samostalnost u radu, štiti ga od bilo kakvog ili bilo čijeg pritiska, omogućava mu vođenje kadrovske politike, planiranje policijskih aktivnosti i realizaciju tih planova samostalno i bez obaveze konsultacija s bilo kim, kao i potpuno samostalno raspolaganje budžetom Federalne uprave policije. To svakako predstavlja najznačajnije dostignuće ovog zakonskog rješenja i na to sam ponosan, kao ministar, ali i kao dugogodišnji policajac", ističe Kurteš.
Donošenje Zakona o unutrašnjim poslovima FBiH su pratile mnoge kontroverze, posebno početkom 2012. godine kada se Vlada Federacije BiH potpuno podijelila prilikom njegovog usvajanja. U to vrijeme, mediji su bili puni izjava Vaših kritičara koji su tvrdili da se ovim zakonom devastira dostignuti nivo policijske neovisnosti i samostalnosti.
Komisija za sigurnost Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH je 2009. godine izdala i Federalnom ministarstvu unutrašnjih poslova dostavila nalog da se pristupi izradi novog zakona o unutrašnjim poslovima FBiH.
U nalogu se insistira na jačanju civilne, odnosno parlamentarne kontrole nad zakonitošću rada Federalne uprave policije i Ministarstva u cjelini. Kada sam u martu 2011. preuzeo rukovođenje Ministarstvom, utvrdio sam da po tom nalogu jeste nešto rađeno, ali da on nije izvršen. Stručnoj službi i svojim saradnicima sam izdao nalog da se odmah pristupi dovršenju ovog posla i da ovaj zakon u formi nacrta bude dostavljen u redovnu proceduru donošenja što prije. Kao osnov za sačinjavanje konačnog teksta korišten je materijal koji je usaglašen prije mog dolaska, s tim da sam insistirao na tri principa: operativna i finasijska samostalnost Federalne uprave policije moraju biti neupitni, drugo, odgovornost za postignuti rezultat mora biti jasno definisana i mjerljiva i treće, moraju se osigurati instrumenti čijom primjenom će civilna vlast biti u mogućnosti da efikasno nadzire zakonitost u radu ministarstva u cjelini.
Konačni tekst Nacrta zakona je sačinila radna grupa koju su činili predstavnici Ministarstva i Federalne uprave policije, nakon čega je ovaj zajednički urađeni prijedlog uspješno usaglašen i na političkom nivou. Problemi nastaju kada sam kao ministar Nacrt zakona dostavio Vladi Federacije na usvajanje. Uglavnom, Nacrt zakona koji je prethodno potpuno usaglašen i na stručnom i na političkom nivou, se upravo od onih koji su u tom usaglašavanju skupa s nama učestvovali, proglašava političkim dikatatom i aktom koji će uništiti policiju, što je bilo propraćeno sinhronizovanom i jakom medijskom kampanjom. Nije bilo lako proći kroz sve to, ali satisfakciju predstavlja činjenica da je zakon donesen i da sadržava sva tri principa na kojima insistiram od početka, kao i posljednje pismo visokog predstavnika Valentina Inzka u kojem mi je čestitao na zakonu sačinjenom na evropskim standardima i principima.
Način izbora direktora Federalne uprave policije propisan novim Zakonom je svojevremeno bio dosta kritikovan i proglašavan pokušajem da se policija stavi pod političku kontrolu, konkretno SDP-a.
Mi smo u konteksu propisivanja procedure izbora prvog čovjeka Federalne uprave policije usvojili princip koji se primjenjuje na državnom nivou, što predstavlja obavezu koja proističe iz Zakona o nezavisnim i nadzornim tijelima policijske strukture u BiH. Nezavisni odbor će kao i do sada provoditi kompletnu proceduru javnog oglašavanja i izbora kandidata za direktora Federalne uprave policije. Razlika je u tome što će umjesto jednog, kako je bilo do sada, Nezavisni odbor birati tri kandidata, njihova imena uz obrazloženje dostaviti ministru koji je će ih proslijediti Vladi FBiH, a Vlada će među njima izabrati i imenovati direktora. Najkraće rečeno, modelom izbora direktora koji smo primijenili u novom zakonu, apsolutna ovlaštenja koja su po starom zakonu bila data Nezavisnom odboru, podijeljena su između ovog parlamentarnog tijela i Vlade FBiH. Na istovjetan način se biraju čelni ljudi policijskih agencija na državnom nivou, državama u okruženju i najvećem broju država u Evropi, a stari model u kojem isključivo Nezavisni odbor predlaže i bira samo jednog kandidata, uz obavezu Vlade da mora potvrditi taj izbor se, osim u Federaciji BiH, nije primjenjivao, i ne primjenjuje se nigdje. Vodili smo računa i o zakonskoj odrednici po kojoj ministar i direktor ne mogu biti iz reda istog naroda. Za razliku od starog, novi model izbora jednog među tri kandidata za direktora to garantuje, a na ovaj način se i kandidati iz reda „ostalih“, u proceduri izbora dovode u ravnopravan položaj s predstavnicima konstitutivnih naroda. Nikada, pa ni u kontekstu pripreme i donošenja ovoga zakona, niko iz SDP-a, političke partije kojoj pripadam, na mene nije vršio bilo kakav pritisak, niti bih u funkciji ministra unutrašnjih poslova to dozvolio i da se desilo.
Novi zakon ministru daje ovlaštenje da Vladi FBiH podnese inicijativu za smjenu direktora Federalne uprave policije. Ova odrednca je tumačena kao najdrastičniji primjer jasne namjere predlagača zakona da se primjenom iste ostvari kontrola i dominacija ministra nad direktorom, a samim tim i političku kontrolu nad Federalnom upravom policije.
Prema starom zakonu, jedini zakonski titular ovlašten za smjenu direktora Federalne uprave policije je bio Nezavisni odbor, i to zbog tri moguća razloga: Prvo, ukoliko Parlament Federacije, Vlada Federacije ili ministar, Nezavisnom odboru podnesu prijedlog za smjenu direktora. Kada, odnosno zbog čega taj prijedlog može biti podnesen – nije bilo precizirano. Činjenicom da su Parlament, Vlada ili ministar prijedlog trebali podnositi Nezavisnom odboru, kao i zbog toga što razmatranje prijedloga može rezultirati prihvatanjem ali i odbijanjem istog, potpuno je jasno da stari zakon Nezavisni odbor pozicionira iznad Vlade i Parlamenta.
Preostala dva razloga za smjenu direktora po starom zakonu su bili „dokazani kriminal ili teža povreda radne dužnosti“. Ako znamo da se kriminal smatra dokazanim izricanjem pravosnažne sudske presude kojoj mora prethoditi istraga i sudski postupak, to praktično znači da ovakvo zakonsko rješenje legalizira mogućnost da osoba protiv koje je potvrđena optužnica zbog osnovane sumnje da je počinila krivično djelo, nastavlja rukovoditi policijskim operacijama, sve do pravosnažne sudske presude.
Ovo, složit ćete se, nije bilo logično i nije bilo dobro postavljeno. S tim u vezi, novi zakon predviđa mogućnost da ministar kao eksponent civilne vlasti za oblast unutrašnjih poslova u Federaciji BiH, može Vladi podnijeti inicijativu za smjenu direktora policije, ukoliko raspolaže argumentima da rezultati koje je Federalna uprava policije postigla u određenom periodu nisu dovoljno dobri da bi se njima mogla opravdati budžetska sredstva i ostali resursi koje društvo ulaže u policiju. O toj inicijativi odluku donosi Vlada, najviši organ izvršne vlasti u Federaciji BiH, i zaista ne vidim šta je tu uopšte bilo sporno.
Kao federalni ministar unutrašnjih poslova podržavam i uvijek ću podržavati profesionalce koji rade težak, odgovoran i opasan posao da bi kriminalce smjestili tamo gdje im je mjesto. Društvo koje ima ambiciju da se razvija u bezbjednom okruženju, tim profesionalcima mora obezbijediti uslove za uspješan rad. To, svakako, podrazumijeva angažman zakonodavne vlasti u donošenju zakona koji će činiti kvalitetan okvir unutar koga će policija moći efikasno djelovati, bez bilo čijeg uticaja ili pritiska, ali unutar kojeg će se nalaziti i instrumenti čijom primjenom će policija biti pod stalnom civilnom kontrolom, kako u oblasti valorizacije postignutih rezultata, tako i onemogućavanju bilo kakvih zloupotreba ovlasti u odnosu na građane. Novi Zakon o unutrašnjim poslovima FBiH, sadržava sve te komponente.
U čemu se ogleda jačanje pozicije Parlamenta Federacije BiH u kontekstu nadzora nad radom Federalne uprave policije i Ministarstva u cjelini?
Osiguranje efikasnog parlamentarnog nadzora nad radom Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova je bio osnovni povod da se, po nalogu Komisije za sigurnost Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, još 2009. godine, pristupi izradi ovog zakona. Podsjetiću vas da je Ustavom Federacije BiH predviđeno da svaki od dva doma Parlamenta FBiH može provoditi istrage i u tu svrhu zahtijevati svjedočenja, dokaze i dokumente, kao i na činjenicu da nad organima sigurnosti u FBiH postoje tri vrste nadzora: unutrašnji, građanski i parlamentarni. Instrumenti za prve dvije vrste nadzora su bile samo djelimično obezbijeđeni kroz stari zakon, kao i Zakon o policijskim službenicima FBiH, dok parlamentarni nadzor, do sada, nije bio zakonski uređen. Prvi put, upravo ovaj novi Zakon o unutrašnjim poslovima, omogućava Komisiji za sigurnost oba doma parlamenta Federacije BiH da obavlja poslove iz svoje nadležnosti, propisane Ustavom Federacije BiH i Poslovnikom o radu oba doma Parlamenta FBiH. Zakon predviđa redovni parlamentarni nadzor kroz razmatranje izvještaja i informacija ministra i direktora Federalne uprave policije nad zakonitošću rada Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova i Federalne uprave policije, a predviđen je i parlamentarni nadzor za pojedinačne slučajeve.
S obzirom na to da je Zakon donesen, kakva je dalja procedura u kontekstu njegove primjene?
Mi ćemo, naravno, sačekati da Zakon o unutrašnjim poslovima FBiH bude objavljen u Službenim novinama FBiH, i odmah potom pristupiti izradi podzakonskih akata koji će pobliže urediti primjenu zakona u praksi. Kao federalni ministar unutrašnjih poslova ću učiniti sve što je u okviru nadležnosti koje mi pripadaju, da bi se realizovala inicijativa o sinhronizaciji i usaglašavanju ovog zakona, sa zakonima o unutrašnjim poslovima za nivo kantona. Naime, kao što je poznato, svaki kanton u Federaciji Bosne i Hercegovine ima svoj zakon o unutrašnjim poslovima i evidentna je različitost u načinu tretiranja određenih pitanja iz oblasti unutrašnjih poslova od kantona do kantona. U periodu trajanja donošenja Zakona o unutrašnjim poslovima FBiH, u intenzivnim sam kontaktima s kolegama, kantonalnim ministrima unutrašnjih poslova, obezbijedio načelni konsenzus da se odmah po usvajanju zakona za federalni nivo, pristupi harmonizaciji kantonalnih zakona s tekstom tog zakona. Kada to učinimo, a siguran sam da će to biti urađeno, dobićemo značajno uređeniji i u smislu rješavanja pitanja iz oblasti unutrašnjih poslova ujednačen zakonski okvir za područje Federacije BiH, čime jača ukupna sigurnosna struktura ne samo Federacije nego Bosne i Hercegovine u cjelini.
Oba doma Federalnog parlamenta također su usvojili izmjene i dopune Zakona o matičnim knjigama, koje će građanima Federacije BiH omogućiti da lakše dođu do potrebnih dokumenata koji se izdaju iz matičnih knjiga, i omogućiti potpuno funkcionisanje Jedinstvenog centralnog matičnog registra Federacije BiH.
Donošenje Zakona o matičnim knjigama Federacije BiH je bilo sadržano u Mapi puta za pristup Bosne i Hercegovine evroatlantskim integracijama, dok je implementacija ovog zakona jedan od uslova za dobijanje, odnosno produženje bezviznog režima za građane Bosne i Hercegovine. Zakon je pripremilo Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova i on je usvojen u redovnoj proceduri donošenja i stupio je na snagu 12. maja 2012. godine, s rokom implementacije od dvije godine.
S velikim zadovoljstvom mogu reći da smo zakon u potpunosti implementirali u zadanom roku. U protekle dvije godine doneseno je devet podzakonskih akata, prošle godine su u pravni promet stavljeni novi obrasci izvoda iz matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih, kao i uvjerenja o državljanstvu koji su trajnog karaktera, jedinstvena za područje čitave Federacije BiH i građanima dostupna na tri ravnopravna jezika i dva pisma. Od 30. juna ove godine, u operativnoj funkciji je i Jedinstveni centralni matični registar FBiH, elektronska bazu u kojoj se nalaze podaci iz svih matičnih knjiga koje se vode u Federaciji BiH. Sistem raspolaže s oko 15 miliona podataka koji se po utvrđenim i strogo zaštićenim procedurama mogu razmjenjivati između 78 opština i Grada Mostara, čime je građanima koji su rođeni na području Federacije BiH omogućeno da izvode i uvjerenja dobiju u bilo kojem od 385 matičnih ureda, bez obzira na mjesto prebivališta.
Nakon dvije godine godine primjene ovog zakona u praksi, uočeni su i određeni nedostaci za koje smo procijenili da ih treba ispraviti.
Naime, prema aktuelnom zakonu matična knjiga rođenih se vodi prema mjestu rođenja djeteta, a matična knjiga umrlih prema mjestu u kojem je smrt nastupila. S obzirom na to da se 95 posto poroda obavlja u porodilištima koja se u pravilu nalaze u sjedištima kantona, praksa je pokazala da se u više od 65 posto opština uopšte ne vodi matična knjiga rođenih, jer se ti poslovi obavljaju u opštinama u kojima se nalaze porodilišta. Prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o matičnim knjigama, matične knjige rođenih će voditi općina prema mjestu prebivališta majke djeteta, a matične knjige umrlih općina u kojoj je bilo posljednje prijavljeno prebivalište umrle osobe. Na ovaj način, građani više neće morati putovati iz svojih mjesta stanovanja u kantonalne centre da bismo tamo dobili potrebne izvode i uvjerenja, a istovremeno ćemo opštine u kantonalnim centrima rateretiti od velikog broja zahtjeva građana za izdavanjem dokumenata i taj posao ravnomjerno podijeliti među opštinama.
Imate li planova u smislu daljeg razvoja Jedinstvenog centralnog matičnog registra i u čemu se oni ogledaju?
Prema važećem Akcionom planu implementacije Zakona o matičnim knjigama FBiH, prva, nazvaću je osnovna faza implementacije koja je morala biti urađena u roku od dvije godine je uspješno okončana.
U 2015. godini ćemo u funkciju staviti rezervrnu lokaciju server sobe Jedinstvenog centralnog matičnog registra FBiH koja se nalazi u Mostaru. Obavili smo preliminarne razgovore s predstavnicima Ministarstva lokalne uprave i samouprave u Vladi Republike Srpske i postigli načelnu saglasnost da je potrebno pristupiti uvezivanju registara u FBiH i RS, čime bi se građanima rođenim u Bosni i Hercegovini omogućilo dobijanje izvoda i uvjerenja u oba entiteta i Brčko Distriktu, bez obzira na mjesto boravišta.
Siguran sam da postoje svi preduslovi da i ovaj posao završimo do konca naredne godine.
Sistem koji smo ustrojili predstavlja osnov za razvoj e-Govermanta, procesa kojim je građanima u razvijenim zemljama Evrope omogućeno da svoje izvode i uvjerenja, ali i lične dokumenta kao što su lična karta i pasoš, naruče i dobiju na kućnu adresu. Imajući u vidu da smo temelj za razvoj ovog sistema uradili izuzetno kvalitetno, ne sumnjam da će i ovaj cilj biti dostignut u narednim godinama.
