Izdaja struke
1.1k

Kako su historičari iz RS-a i Srbije pali na prvom ispitu historijske nauke

B. H.
Ćirilski prijepis Stonske povelje bana Stjepana II Kotromanića
Ćirilski prijepis Stonske povelje bana Stjepana II Kotromanića
Nakon što je grupa historičara iz RS-a i Srbije optužila intelektualce iz BiH za falsifikovanje činjenica, mnogi su se oglasili i gotovo jednoglasno ustvrdili da su u apelu historičara vezanjem ideologije i dnevne politike sa srednjim vijekom prekršeni osnovni postulati historijske nauke.
Korištenje srednjeg vijeka u ideološke i političke svrhe nije novost na ovim prostorima, no porazno je kada to rade oni koji bi se u prvim redovima trebali boriti protiv toga. Jedna od prvih stvari koju historičari uče na studijima je da se svaki historijski proces u dalekoj prošlosti mora posmatrati individualno, bez poveznica sa sadašnjošću. Također, nužno je svaki historijski proces ostaviti u tom vremenu i analizirati ga isključivo iz tadašnje perspektive.

Doktor mediavelistike Nedim Rabić, zaposlen kao naučni saradnik u Institutu za historiju u Sarajevu je kazao kako je apel historičara iz RS-a i Srbije jedan pokušaj revizionističke interpretacije prošlosti te da se jedan narativ primjenjuje na kompletnu historiju.

"Najveći je problem to što se dnevna politika i današnja ideologija pokušava preslikati na kompletnu historiju i po meni je to iznevjerenje struke", rekao je Rabić i dodao kako ton koji se provlači u apelu nije nimalo akademski i da očigledno nema naučnih pobuda.

Kada je riječ o apelu historičara iz RS-a Rabić kaže kako zna koja je njihova politika ali da je uprkos tome njihov stav neozbiljan.

"Nažalost kada god govorimo o prošlosti sve se pokušava ispolitizirati, dnevna politika se svugdje umiješa i moj stalni apel je da se u tim stvarima moraju čuti glasovi historičara, historičara koji mogu iznijeti jedan umjeren stav, bez da huškaju i zauzimaju stavove 'ovako ili nikako drugačije' ili da se pozivaju na dnevnu politiku" istakao je Rabić.

Dodaje kako se akademski građani i intelektualci nektritičarski i romantičarski odnose prema našoj prošlosti, odnosno da govore za određenu publiku.

Rabić je obrazložio kako se srednji vijek mora posmatrati odvojeno od sadašnjosti. Dodaje kako srednjovjekovne države nemaju nikakve veze sa onim savremenim, te da je jedini izuzetak Papinska država odnosno Vatikan.

"Sve druge države imaju uzore i modele koji su nastali nakon francuske revolucije 1799. godine. I zapravo većina onoga za što se misli da se zna o srednjem vijeku je nasljeđe 19. stoljeća i konstrukcija koje su tada nastale", pojasnio je Rabić.

Dodaje kako je srednji vijek za nas jedna strana zemlja, nepoznata s jednim drugim načinom razmišljanja, mentalitetom i običajima te da se domoljublje u srednjem vijeku ne može posmatrati onako kako ga mi danas posmatramo.

"Kada neko govori o Srbima u tom dopisu i te Srbe pokušava poistovjetiti sa onima koje spominje Konstantin Porfirogenet to je apsolutno izvrtanje činjenica i ta analiza nema nikakvog historijskog konteksta. To je isto da današnji Nijemci , kada rimski historičar Tacit spominje Germane, kažu e to smo mi. Tu možemo povući jednu crtu", kazao je Rebić.

Dodaje kako se svi stalno vraćaju na srednji vijek, i da je na neki način srednji vijek stalno živ.

"Kada god neko nešto želi da dokaže o identitetu vraća se na srednji vijek i zapravo govori o nečemu što misli da je srednji vijek. Ono što meni smeta što je pozadina svega ideologija, posebno nacionalna ideologija, a ne nauka i struka", zaključio je Rabić.