Postpraznični pregovori
0

Kako je "šestorka" pala na ZAVNOBIH-u

Piše: E. Zgodić
Proklamirani principi iz prošlosti: Sa butmirskih pregovora
Proklamirani principi iz prošlosti: Sa butmirskih pregovora
Teško je zaista bilo očekivati da jučer održani pregovori među stranakama, izbornim pobjednicama rezultiraju dogovorom oko ustroja vlasti na državnom i federalnom nivou, ili makar načelnom prihvatanju koalicionih odnosa.

Akteri su tek prenijeli javnosti kako su se dogovorili da će se dogovarati dok na kraju ne prelome, ako ikad i prelome, naizgled neprelomivo. Koliko god otezali i kalkulirali, matematička koalicija na državnom nivou nije ništa novo. Da nije proklamiranih predizbornih principa i nepomirljivih vizija prošlosti, sadašnjosti i budućnosti BiH, koalicija na državnom nivou već bi se mogla jasno nazrijeti u formuli: "Šestorka 2010" = Šestorka 2006 + (SDP + SDS) - (SBiH + PDP), a moguće je i da uleti i neka stranka iz „kreševske“ lepeze - Narodna stranka Radom za boljitak ili HSP na primjer ili pak još, preko krajiške linije, izvjesno i DNZ.

Doduše, vizije i proklamirani principi su i do sada, gotovo u svim dosadašnjim koalicijama bili dijametralno suprotni, pa zašto onda očekivati značajniji pomak. Beskompromisni zahtjev HDZ-a BiH i njehovih partnera u nastupu na državnoj razini HDZ-a 1990 za federalnom jedinicom etničkih Hrvata te prirodni otpor SDP-a prema dosadašnjem principu krpljenja vlasti po konstitutivnom ključu i daljoj etno-nacionalnoj podjeli BiH, odložilo je dogovor i produžio neizvjesnost oko toga koje će političke stranke tvoriti državnu i vlast na nivou FBiH.

Ista slika i akteri

Usprkos tome koliko će javne izjave pojedinih lidera i predstavnika stranaka - pregovarača djelovati šturo, oprezno i sračunato, neke kockice, kao na primjer u slučaju HDZ-a i HDZ 1990 već su se posložile da bi ih se tek tako dobrovoljno natjeralo da izađu iz zauzetih položaja pred preuzimanje vlasti u najvišim državnim institucijama. Suđena ili nesuđena šestorka 2010. u ovom trenutku, kao ciničan hir sudbine, nikada nije izgledala razjedinjenije kao u proteklim negdje prazničnim, a negdje običnim radnim danima.

Jaz u pogledu budućnosti, sadašnjosti, a posebno prošlosti zemlje, među izbornim pobjednicima, veliki je, ali zarad mira i stabilnosti i zadovoljstva tzv- međunarodne zajednice, valja se isprva pred pregovore busati minimumima i principima ispod kojih se ne može, a onda nakon iscpnih sastančenja saopćiti da će zakazati novi sastanak. Prije ubrzanih međustranačkih aktivnosti valjalo je prvo u narodu i javnosti putem medija zacementirati ideološke i etno-nacionalne jazove, za šta je ovih dana poslužio 25. novembar, datum prvog zasijedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine u Mrkonjić Gradu, prije šezdesetsedam godina. Taj se datum kao Dan državnosti u postdaytonskim godinama, znaju i ptice na grani, ne obilježava u Republici Spskoj, ali ni na teritoriju kojeg je u ratu kontrolirao HVO. I nije se mnogo toga promijenilo. Sa jedne strane su na Dan državnosti dakle bili svečarski i neradno raspoloženi predstavnici Bošnjaka i sve glasnijih pripadnika bosanske nacije, sa pokojim nebošnjačkim intelektualcem, borcem NOR-a ili članom SDP-a i SDA, a sa druge strane nesvečarska i radna, objedinjena i politički ukrupnjena "Herceg-Srpska" na preko 70 posto teritorija BiH.

Da bude jasnije, sav ovaj cirkus oko jednog historijskog datuma i njegovu zloupotrebu u dnevnopolitičke svrhe u cilju zauzimanja ideološko-etnonacionalnih položaja pred međustranačke pregovore, činili su predstavnici najjačih stranaka koji, ako je vjerovati izjavama i saopćenjima u medijima, intenziviraju međusobne pregovore i dogovore o formiranju vlasti.

Bošnjačka komponenta među sljavljenicima 25. novembra posljednjih je godina, a posebno ove godine, dodatno ojačana antifašističkim kursom predsjednika SDA Sulejmana Tihića, a sa ulaskom Bakira Izetbegovića u Predsjedništvo i njegovom domaćinskom ulogom u ovogodišnjoj proslavi Dana državnosti, i simbolički je prestala ideološka netrpeljivost mladomuslimanske struje sa jedne i antifašističke, sekularne struje štovatelja vrijednosti NOR-a i ZAVNOBIH-a sa druge strane.

Ovakav je obrt sigurno jedan od razloga zbog čega je proadio „bosanski“ inat političkih predstavnika Srba i Hrvata da ujedinjeni u bojkotu proslave 25. novembra pokažu kako ih bosanska, bošnjačka, socijaldemokratska i antifašistička interpretacija 25. novembra ni u čemu ne dotiče, niti ih ni simbolički ni formalno-pravno ne obvezuje da se pridruže slavlju. Bošnjaci, te oni koji se deklariraju kao Bosanci i Hercegovci ne odustaju od nade da će predstavnici Republike Srpske, te etničkih Hrvata opet zajedno sa Bošnjacima jednog dana krojiti BiH po ZAVNOBIH-ovskom modelu "ni-ni-ni-i-i-i“, bez obzira što u ovom trenutku, kao što to nisu imali u cijelom postdaytonskom razdoblju, a čini se ni u bliskoj budućnosti, među poltičkim predstavnicima "Herceg-Srpske“ neće imati partnere.

Dimna zavjesa

Proslava ZAVNOBIH-a je čini se, makar u njenoj medijskoj prezentaciji imala i svojevrstan politički cilj na fonu aktualnih međustranačkih pregovora. Kako su najveće partije Srba i Hrvata u BiH, objednjavanjem svojih najvećih partija u dva etnička bloka na državnoj razini vlasti u BiH doveli predstavnike Bošnjaka, Bosanaca, Hercegovaca te onih Srba i Hrvata koji podupiru politiku pobjedničkih stranaka u FBiH na teritoriju s bošnjačkom većinom, dovele slavljenike ZAVNOBIH-a faktički pred svršen čin osnivanja trećeg bloka, nasuprot srpskom i hrvatskom, valjalo je pokazati kako političke snage, uvjetno rečeno trećeg bloka, još u sebi imaju dovoljno multietničkog, antifašističkog, slobodarskog i demokratskog ozračja kojima mogu privući snage iz Republike Srpske i one među etničkim Hrvatima da im se pridruže u formiranju proeuropskog bloka koji će ne samo raditi na ispunjenju uvjeta za približavanje zemlje članstvu u EU, nego i na integraciji zemlje, objedinjavanju njenih institucionalnih kapaciteta u efikasan sistem vlasti. Ako je i djelimično ovo bio cilj stranaka nesuđenog trećeg bloka, onda je posve jasno da je operacija uspjela, a da je pacijent ostao mrtav.

Proslava i bojkot Dana državnosti zapravo je samo preslika onih političkih stremljenja i ideja koje gotovo dva desetljeća onemogućavaju normalno funkcioniranje BiH, a što je dovelo i do krvavog rata u devedesetim godinama prošlog stoljeća. Nije slučajno što se pro et contra ZAVNOBIH-ovski razlaz desio pred "intenziviranje međustranačkih pregovora“. Stoga je i medijska potpora proslavi 25. novembra u jednom dijelu BiH na neki način dimna zavjesa kojom se makar na kratko pokušala uljepšati slika političkog i svakog drugog života u zemlji, pričama o historijskom dogovoru konstitutivnih naroda BiH, umjesto o sukobima, prijetnjama otcijepljenjem, trećim entitetom, unitarnom državom i trakavicama oko formiranja principijelne koalicije na državnoj razini. Taj svojevrsni eskapizam među snagama u društvu koje uglavnom obitavaju na teritoriju kojeg je kontrolirala Armija RBiH, prisutan je dugo u čitavom postdaytonskom razdoblju. Odražava se u nezadovoljstvu postojećim uređenjem zemlje, skupim i neefikasnim, proglašavajući ga neodrživim i nužno privremenim te u povratku na historijske paradigme koje su imale uspjeha u objedinjavanju različitosti bosanskohercegovačkog stanovništva i njenom privrednom i kulturnom napretku. Insistira se na ponovnoj integraciji zemlje i povratku, bez obzira što su rezultati tako zanemarivi te da to sve tako dugo traje, da su pojedinci na ovim temama izgradili svoje karijere kao borci za povratak, usprkos činjenici da je od povratka mnogo uspješniji ostanak.

Tri nacionalna foldera

Kratko je trajalo prisjećanje na ZAVNOBIH-ovsku bajku. Kako stvari stoje Srbi, Hrvati i Bošnjaci još dugo neće osnovati zajedničko zemaljsko, pa ako hoćete i antifašističko vijeće jer su predstavnici Srba i Hrvata jasno kazali kako zajedničku BiH, rečeno zavnobihovskim rječnikom, historijski ignoriranim i svedenim tek na žargon, žele praviti tako što će svaki od konstitutivnih naroda osnovati svoje zemaljsko vijeće i "udariti“ temelje Bosni i Hercegovini iz tri foldera, na što se predstavnicima liberalne, građanske i bosanskohercegovačke te bošnjačke političke snage, diže kosa na glavi.

Lakše je predstavnicima nesuđenog trećeg bloka i javnosti okupljenim oko posljednje proslave Dana državnosti služiti se starim historijskim paradigmama i strahovima, nego suočiti se s činjenicama da su Republika Srpska i ujedinjeni politički predstavnici dvije najjače stranke u Hrvata Bosne i Hercegovine već stvorili svoja dva neovisna etno-nacionalna zemaljska vijeća sa kojima žele graditi buduću BiH, usprkos što politikom slatkog ZAVNOBIH-ovskog eskapizma narodu putem medija kao da prenose "da ništa nije propalo, kad propalo sve je.“