{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Kadira Mujanović je živjela Vijećnici: Bilo je teško gledati kako nestaje u plamenu

A
9.5.2014. u 11:18
11
10
Kadira Mujanović je živjela Vijećnici: Bilo je teško gledati kako nestaje u plamenu
11
Kadira Mujanović je živjela Vijećnici: Bilo je teško gledati kako nestaje u plamenu
Kadira Mujanović (Foto: Anadolija)
Mnogi poznavatelji i zaljubljenici u umjetnost, svjetsko kulturno naslijeđe tvrde da Rim ne bi bio Rim da su u ratovima vođenim u svijetu uništavani simboli njegovog kulturno-historijskog naslijeđa.
Da Koloseum ne postoji danas ili fontana Di Trevi, da su Španske stepenice bombardovane u nekom ratu, Rim sigurno ne bi danas imao značaj kakav ima, niti bi sve ljepote njegovog razvijanja kroz historiju bile vidljive.

Sarajevska Vijećnica, Rathaus, bila je oduvijek prava gradska ljepotica. Građena je u neomaurskom stilu u vrijeme austrougarske vladavine. Za ovu građevinu emotivno su vezani mnogi građani Sarajeva.

Baš kada se rat u Bosni i Hercegovini zahuktavao, 1992. godine, nekadašnja uposlenica Nacionalne biblioteke BiH Kadira Mujanović (60), koja je tada živjela u sarajevskom naselju Bare, zbog radne obaveze koju je imala, odlučila se sa porodicom preseliti u Vijećnicu, gdje je i radila.

Tri porodice



Kako je u blizini njene kuće bila 'prva linija', Mujanović nije mogla svakoga dana dolaziti na posao i ostavljati djecu s mužem koji je u to vrijeme bio ranjen. Odlučila je da je za njenu porodicu najsigurnije mjesto upravo njeno radno mjesto. Jednaku odluku donijele su i njene dvije kolegice, pa su u zgradi Vijećnice, neposreno prije nego što će biti zapaljena i izgorjeti, bile nastanjene i tri porodice.

"Oko 23 sata počela je užasna oluja iznad Vijećnice. Čitav rat sam provela u Sarajevu, nisam ni doživjela ni čula nešto takvo. Sa svih strana oluja", prisjetila je Mujanović.

Tome se niko nije nadao. Taj 25. avgust 1992. bio je izuzetno miran dan, takav da se ni ispaljeni metak nije čuo. Na strani Vijećnice na kojoj je bila smještena Mujanović sa porodicom, na uglu prema Baščaršiji, pala je prva granata.

"Probila je strop, jer je sve bilo od drveta, a potom se urušavalo sve, sprat po sprat. Baš na stepeništu kuda smo mi trebali sići, sprat iznad nas se zapalio zajedno sa stubištem. Ja sam istrčala i vidjela da gori, a potom sam zvala dežurne, naše radnike, koji su takođe bili tada u Vijećnici", prisjetila se Mujanović.

Iako su uposlenici odmah pozvali vatrogasce, vatrogasna kola nisu mogla prići Vijećnici. Vatrogaci su iz rijeke Miljacke vadili vodu kojom su gasili plamen u Vijećnici, dok su unutar nje uposlenici radili na gašenju vatre. Tako je ugašen plamen prouzrokovan prvom granatom. Ali je granatiranje nastavljeno.

"Gađali su iz svih vrsta naoružanja. Po svemu sudeći, njihov cilj je bio da je unište tu noć. Mi smo se spustili u prizemlje. U auli su bile rešetke iz podruma, a kako je vatra odozgo padala na aulu, padala je i na podrume u kojima su bile knjige", pojasnila je Mujanović.

Kada je plamen buknuo na svim stranama zgrade i oteo se kontroli, oni koji su se našli unutra mogli su samo s bolom posmatrati kako gori i propada stogodišnje zdanje.

"Stajali smo i gledali kako to sve propada. Žalosno. Bila je jedna predivna sala, rađena u rezbarenom drvetu. Gledala sam kako propada u sekundi. Gorjele su knjige. Sve sam gledala svojim očima", kazala je Mujanović.

Uposlenici su tada pokušali spasiti neke knjige, a porodice koje su bile u drugim dijelovima Vijećnice, morale su proći kroz podrum kako bi uspjeli izaći iz zgrade.

Granatirana cijelu noć i naredni dan



"Kako su prolazili, oni su gasili te knjige u podrumu. Uspjeli smo se poslije sastati, a granatiranje je trajalo od 23 sata naveče do dva sata popodne sutradan. Ometali su svaku pomoć u spašavanju Vijećnice. Kada smo došli uspjeli smo pronaći samo neke knjige koje su bile u podrumima. Zatekli smo vodu do koljena. Što smo mogli, to smo izbacili. Poslije toga smo iznosili knjige, ali su nas sa Trebevića gađali cijeli dan", istakla je Mujanović.

Ona i dan-danas zahvaljuje Bogu da ljudskih žrtava nije bilo. No, i sad, kada dođe u Vijećnicu, slike tog kobnog dana naviru. Sve gori, a ona je nemoćna.

"Sprat po sprat. Knjige su otišle", kazala je kroz uzdah Mujanović.

Pored toga što su uništene knjige koje su bile od neprocjenjive vrijednosti, stare i po nekoliko desetina i stotina godina, šteta na samoj zgradi Vijećnice je bila nemjerljiva.

Biblioteka uvijek bila puna studenata



"Bilo je jako teško gledati kako to nestaje. Biblioteka je bila predivno sređena, studenata je uvijek bilo u čitaonicama, mnogi su prošli kroz tu biblioteku", sa sjetom je rekla Mujanović.

Obnovljena Vijećnica će danas biti otvorena. Iako još nije vidjela kako izgleda obnovljena zgrada, Mujanović kaže kako je posjećivala tokom obnove, jer je Dan biblioteke uvijek obilježavan u Vijećnici.

"Drago mi je što je obnovljena. Ona je bila izuzetno lijepa i u njoj se prosto čovjeku mililo raditi. Kada bih trebala pričati nekome danas ko nikada prije nije ušao u Vijećnicu o tome kako je ona prije izgledala, rekla bih da je u njoj bilo puno izložbi, knjiga, uvijek proslava Dana biblioteke, rekla bih kako je imala poseban duh", poručila je Mujanović.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: