Jedini živi sudionik potpisivanja Dejtonskog ugovora (intelektualnoj) javnosti obratio se riječima kako se taj sporazum iz vojne baze u Ohiou na neki način pretvara u instrument za podjelu BiH, iako je, kad ga je potpisivao prvi do Alije, predstavljao kontinuitet države.
Već je to krajnje upitna konstatacija. Šta je jedan Mirovni sporazum? Živuće tijelo koje mijenja svoj duh u vremenu? Ako je upravu, a jeste, potpisnik ovog sporazuma kada kaže da je taj pravni sporazum kroz Aneks IV omogućio dalji život Bosni i Hercegovini, ali je u isto vrijeme legalizirao etničko čišćenje, genocid i agresiju, zašto ga je tako nakaradnog potpisao? Ima oprećnih primjera. Krešimir Zubak je jasno stavio do znanja da mu ne pada na pamet vlastoručno metnuti muhur na predaju Posavine i rodnog mu Doboja srpskom entitetu i hitro se povratio u domovinu. Gdje je Silajdžić bio svih tih godina dok je Zubak politički preživljavao? Na najvišim inokosnim državnim organima, legitimirajući političku poziciju protiv koje se i danas sustavno bori!
K tomu još, Silajdžić se ostrvio na aprilski paket, i ostala rješenja koja, za njega, vode ka gorem stanju. S obzirom da postoji cijeli niz Silajdžićevih savjetnika koji bi trebalo da su i vrhunski politolozi i vrhunski pravnici i vrhunski ekonomisti, potrebno je postaviti nekoliko pitanja.
Prvo, zašto danas, nakon jednog hotelskog sastanka i sporazuma Silajdžića i Milorada Dodika i danas postoji Policija Republike Srpske koja bi, da Haris nije onda tražio da se zove policija srpske, hrvatske i bošnjačke, osiguravala saobraćaj i eventualne vatrogasne izgrede, organizacijski prelazila entitesku crtu, sve umotano u oblandu evropskih principa?
Drugo, gdje bi danas BiH bila da je prije četiri godine usvojena evropska klauzula koja kaže da na pitanja koja nametne Bruxelles nema entitetskog veta?
Treće, zašto se nikad nije ogradio od zahtjeva/molbe jednog religijskog lidera da napiše novi ustav? Je li zato što mu je u tom vremenu to politički imponiralo, je li zato što je mislio da je izborno profitabilno, po cijenu toga da se nebošnjacima dodatno zgadi vizija građanske BiH na način kako je on promovira?
Četvrto, vezano za treće, je li svjestan da su njegovi najbliži politički saveznici u međuvremenu postali njegovi najveći dušmani? Ne samo njegovi, nego i cijele BiH?
Peto, je li svjestan da Butmirski paket, koji je požurio, prije Milorada Dodika, nabiti nogom, je predviđao rješenje koje bi onemogućilo koaliciju Dodik/Čović da uslovljava formiranje nove vlasti jer bi entitetsko glasanje bilo reducirano sa dvije trećine na jednu trećinu poslanika u Zastupničkom domu Parlamenta BiH?
Šesto, je li svjestan da je on, zbog svoje svojeglavosti, umjesto katastrofalne kadrovske politike SDA na sebe navukao ogromni bijes naroda jer je nesposobne a podobne kadrove gurao u prvi plan, a da su mu ti odmetnuti kadrovi na koncu zahvalili pljuvanjem po njemu (vidi pod: Munib i Aida Jusufović-Čikić, Gavrilo the princip Grahovac, Sadik el bahatee Bahtić...)
Sedmo, osmo, i devedeset deveto preskačemo, pošto niko iz Silajdžićevog najbližeg okruženja nema snage da mu kaže ništa od ovog što mu zamjera svaki iole normalan građanin BiH.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
