Počelo je s ranim jutrom. Javljaju iz Tužilaštva BiH kako je uhapšen Božidar Kuvelja, specijalac policajac koji se sumnjiči da je lično strijeljao ratne zarobljenike.
Tokom dana čitatelji Sarajevo-x.coma, ali i drugih medija, mogli su saznati i da će građani koji su rat proveli u Sarajevu po tužbi Unije civilnih žrtava rata protiv Republike Srpske u maju biti na prvom ročištu. U istom tonu, na suđenju Radovanu Karadžiću, svjedok optužbe, "plavi šljem", rekao je kako su građani Sarajeva tokom rata bili gađani improviziranim raketama. Riječju, čim su stigli, Karadžićevi soldati su punili minobacače, topove, tenkove i ojha.
U istom ratnozločinačkom tonu nastavljeno je suđenje pred Kantonalnim sudom u Sarajevu za zločin u Stupnom dolu. Lola iz Kiseljaka, Miroslav Anić zvani Firga, svjedočio je o ubistvima u Varešu 1993., ružnim događajima u lijepom srednjobosanskom gradiću. Na državnom sudu je, pak, nastavljeno suđenje za zločine u Kalinoviku. Svjedok tužilaštva je govorio kako su optuženi Milan Perić i Aleksandar Cerovina učestvovali u organiziranom odvođenju muškaraca, njihovom "utovaru" u kamione, krajnja destinacija barutni magacin, gdje je vršena egzekucija.
Diler droge po etničkom šavu
Time se jučerašnja sudska priča ne završava. Miro Šutalo, edukator stolačke djece hrvatskog etničkog koda, priznao je pred sudom da je, u pauzi između veličanja samosvojnosti vlastite nacije i blaćenja tuđih, dilao drogu. Ostalo je, doduše, nejasno je li narkomaniju kao utjehu nudio Srbima, Bošnjacima, Hrvatima, ostalim ili mu je bilo svejedno čije će dijete, Antino, Pantelijino ili Šabanovo prvi džoint probati iz Šutalovih zaliha.
Šutalo ne spada u ratne, nego postratne zločince, ali nema veze. Uklapa se u finu sliku današnje Bosne i Hercegovine. Baš kao i Denis Kuljiš, koji je jučer, nakon solidnog obroka na račun Željka Kopanje, zavapio da Regulatorna agencija za komunikacije zaustavi Bakira Hadžiomerovića i govor mržnje koji isijava njegova emisija "60 minuta". Bakir ga je, veli, Denis, nazvao četnikom i pripadnikom mafije. A nije. Pogriješio bi Bakir nazvavši Kuljiša četnikom. Riječ je o organizatoru hajke na lijevoliberalne intelektualke u Hrvatskoj s početka Tuđmanove ere. "Vještice iz Rija" imale su, između ostalog, i manu koja se očitovala u manjku hrvatske krvi i nacionalnog osjećaja. A da je u Kuljiševoj ruci "pero", odnosno tastatura - snajper, to ne dvojim.
No, po mom skromnom sudu, najzanimljiviji događaj iz ratnozločinačkog foldera desio se na Bliskom istoku, u Izraelu, toj Bošnjacima i muslimanima omrznutoj državi. Tamošnje su vlasti, na zahtjev domaćeg pravosuđa, uhapsile Aleksandra Cvetkovića. Taj pripadnik po zlu čuvenog 10. diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske tereti se da je učestvovao u genocidu u Srebrenici. Na ekonomiji Branjevo ubijeno je hiljadu dječaka, staraca i srednjovječnih muškaraca. Domaće vlasti već su uhapsile Franca Kosa, koji je, nadolmljen ideologijom Milorada Dodika, priznao da je učestvovao u strijeljanju, ali je negirao genocid. "Zločinac jesam, ali genocidan nisam", kao da u duetu zvižde Kos i politički mu advokat Milorad, jer za genocid, u njihovoj gender senzibilnosti, fali ženskih leševa.
Uloga autobusa u definiciji genocida
Vratimo se Kosovom drugu Cvetkoviću, koji se, izgleda, također ponadao da podrška koju vlasti u Republici Srpskoj šalju Izraelu u akcijama protiv Hamasa, i u kojima su "kolateralna šteta" brojni civili, žene, djeca, starci... dovoljna da mu Tel Aviv progleda kroz prste i dozvoli da, oženjem Jevrejkom, vozi kamione od Haife do Eilata i prezire muslimane. No, od te "solidarnosti" snažnija je empatija koja povezuje sistemske egzekucije u Holokaustu, sa masovnim organiziranim stijeljanjima i silovanjima u genocidu u BiH. "Jesam, stijeljao sam, ali to nije bio holokaust. Znate, žene su odvođene na njihovu teritoriju", objasnio je Adolf Eichmann. Ne na RTRS-u, ne u Nezavisnim novinama, na čak ni na suđenju u Jerusalemu, nego u bolesnoj imaginaciji ovog autora koji se usuđuje, eto, povezati zločine nad Jevrejima i Bošnjacima.
Sve u svemu, Izrael je pretekao Republiku Srpsku po broju uhapšenih za zločin genocida.
P.S. Čudi me što je Cvetković mislio da će u Izraelu biti siguran od usuda svoje prošlosti. Imao je bolje i sigurnije varijante. Da, recimo, prepliva Drinu. U Srbiji se, prema svim raspoloživim informacijama, krije Zoran Obrenović Maljić, njegov kolega iz 10. diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske. Maljić je nadimak zaradio tako što je djecu, starce i muškarce u najboljim godinama "dokusurivao" udarcem malja u glavu. On je u Beogradu siguran. J*** se Borisu Tadiću za Ratkom Mladićem, koji mu je uvjet svih uvjeta za evropsku budućnost, a ne kamoli za nekim Maljićem.
A, možda bi, zapravo, po Cvetkovića ponajbolje bilo da se nije ni micao iz entiteta. U kojem, po zvaničnoj politici, u javnim i privatnim medijima i intelektualnim krugovima bliskim režimu, masovno klanje djece, odraslih i staraca nije genocid. Jer ima autobus za žene.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
Jelena Đoković kao Ristana iz "Srećnih ljudi": Komična montaža dijeli se mrežama
