{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Gasal i ostali: Prvi svjedoci Tužilaštva BiH

S
13.2.2008. u 16:39
0
0
Gasal i ostali: Prvi svjedoci Tužilaštva BiH
0
Gasal i ostali: Prvi svjedoci Tužilaštva BiH
Prvi svjedoci na suđenju Nisvetu Gasalu, Musajbu Kukavici, Enesu Handžiću i Senadu Dautoviću, bivšim pripadnicima Armije BiH (ABiH) optuženim za zločine nad Hrvatima u Bugojnu počinjene 1993. i 1994. godine, govorili su o uslovima boravka u logoru “Stadion Nogometnog kluba Iskra”.
Oba svjedoka su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO), a nakon početka sukoba sa ABiH na području Bugojna u julu 1993. godine, bili su zatočeni na više lokacija koje su kontrolirale snage Armije BiH.

Prema navodima optužnice, Nisvet Gasal je bio upravnik, a Musajb Kukavica komandir obezbjeđenja logora “Iskra”, u kojem je u nehumanim uslovima bilo zatočeno oko 300 Hrvata. Enesa Handžića i Senada Dautovića Tužilaštvo tereti za učešće u zlostavljanju civila i zatvaranju u logore, te mučenju, ubistvima i prisiljavanju na prinudni rad.

Handžić je, prema optužnici, bio pomoćnik komandanta za bezbjednost 307. brigade ABiH, te poslije pripadnik službe bezbjednosti Operativne grupe Zapad, dok je Dautović bio pripadnik Objedinjene komande ABiH, a jedno vrijeme i načelnik Stanice javne bezbjednosti Bugojno.

Svjedok Gordan Rajić je ispričao da je nakon zarobljavanja u julu 1993. godine odveden u prostorije bugojanske gimnazije, gdje je bio izložen fizičkom zlostavljanju.

“Tamo me je čekao špalir, a od udaraca kundakom u glavu koje sam tada dobio i danas imam tragove. Tada sam se onesvijestio i probudio u podrumu škole, u kojem je bilo još ljudi”, rekao je Rajić.

On je naveo kako je nakon boravka u gimnaziji i višednevnog saslušanja u prostorijama Ministarstva unutrašnjih poslova, u oktobru 1993. prebačen na stadion NK Iskra, gdje je ostao do razmjene, u martu 1994. godine.

“Uvjeti u logoru su bili loši. Ležali smo na paletama, a ćebad nam je jednom prilikom donio zagrebački muftija Ševko Omerbašić”, izjavio je Rajić, dodavši kako se svako jutro na stadionu vršila prozivka, prilikom koje su stražari birali zatočenike koji će ići na kopanje rovova.

Prema navodima optužnice, zatočenici su iz logora odvođeni na prve linije fronta ABiH, gdje su korišteni kao živi štit ili za kopanje rovova.

Rajić je rekao da upravnika logora nije poznavao, ali je viđao Musajba Kukavicu, koji je, prema njegovom iskazu, “bio dobar”.

Franjo Vejić, drugi svjedok, ispričao je kako se u julu 1993. godine sa ostalim pripadnicima Druge bojne HVO-a morao predati ABiH, te je nakon boravka u različitim zatočeničkim centrima, grupa od oko 300 vojnika prebačena u logor na stadion, gdje su ponekad izvođeni na premlaćivanje.

“Ne znam ko ih je izvodio. Ja sam poznavao upravnika logora Mehu Sadikovića, nakon kojeg su došli Gasal i Kukavica”, rekao je Vejić i dodao da je u logoru bilo i pripadnika ABiH, koji su se tu nalazili pošto, navodno, nisu htjeli ići na položaje.

Svjedok je ispričao da je Međunarodni Crveni križ izvršio popis zatočenika u logoru, te da je on toga dana predočio, pored svojih, i lične dokumente drugog zatočenika, izvjesnog Zlatunića, koji se tada nalazio na radovima na Pruscu.

“Zlatunićeve dokumente sam nakon razmjene predao njegovoj porodici jer se on nikada više nije vratio u logor, niti sam ga ikada više vidio”, rekao je Vejić.

Nastavak suđenja je 20. februara 2008. godine.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: