Dobro nagrađeni za kontinuirano loše rezultate

Skupština ovog kantona je u prvoj polovini krizne godine zasjedala svega nešto više od dva radna dana na ukupno održane četiri sjednice, za koja su zastupnici u Skupštini ostvarili ukupna primanja od preko četvrtine miliona KM, što mjesečno iznosi od 1900 do 4100 KM za profesionalno angažirane zastupnike. Vlada Kantona 10 spada u grupu onih koje su najrjeđe zasjedale i koje su realizovale najmanji broj tačaka u prvom polugodištu 2009. godine.

Iz Skupštine Kantona 10 je u prvih šest mjeseci 2009. došlo svega četiri zastupničke inicijative, niti jedna mjera kao odgovor na trenutnu ekonomsku i finansijsku krizu, u potpunosti provela parlamentarnu proceduru za svega tri zakona, uz napomenu da ništa od ovoga nije bilo planirano, odnosno Skupština je cijelu prvu polovinu godine radila bez Programa rada, direktno kršeći vlastiti Poslovnik o radu.

Zastupnici Ivan Krstanović (HSP BiH Đapić - dr. Jurišić), Jelena Knez Perić (HDZ 1990), Ivan Tabak (NS Radom za boljitak) nisu učestvovali u radu Skupštine po bilo kojem osnovu (rasprava u diskusijama, postavljanje zastupničkih pitanja, pokretanje inicijativa) u prvih šest mjeseci tekuće godine, uz napomenu da se zastupnik Ivan Tabak (NSRZB), iako profesionalno angažiran i prosječno mjesečno nagrađivan u iznosu od 2.600 KM, principa neaktivizma drži od početka svog mandata, odnosno gotovo pune tri godine.

Radeći skoro cijelo prvo polugodište 2009. bez Programa rada, Vlada Kantona 10 je, osim kršenja vlastitog Poslovnika o radu u tom pogledu, potvrdila nedostatak vizije i kontinuirani problem neblagovremenog planiranja aktivnosti. I ono malo mjera koje je uspjela usvojiti do kraja juna 2009. (svega 15,7% realizacije od, sa pet mjeseci kašnjenja, usvojenog Programa rada) sadrži nevjerovatno mali broj zakona i strategija ili drugih odluka koji mogu utjecati na rješavanje ključnih problema građana istaknutih u Građanskoj platformi – 1,8% od ukupno usvojenih mjera. Čak tri ministarstva (od ukupno osam) nisu realizirala niti jednu mjeru iz vlastitih programa rada, dok duže od godinu dana nije imenovan ministar pravosuđa i uprave, zbog raznoraznih političkih nesuglasica, što znači da građani trpe jer se veliki broj značajnih mjera iz nadležnosti ovog ministarstva nije usvojio.

Za veoma mali broj održanih sjednica (13) koje su ukupno gledajući prvih pola tekuće godine trajale nešto više od četiri radna dana i loših ostvarenih rezultata, ministri su "nagrađeni" sa prosječnim mjesečnim primanjima u iznosu od 2.800 KM do 3.700 KM.

Ova vlast i vladajuća koalicija ne namjerava, niti pokazuje spremnost za pozitivne promjene u svom radu, uporno neizvršavajući planirani posao čekajući naredne izbore, sa nadom da će građani ponovno pokazati više puta dokazanu zaboravnost pa čak i podložnost obmanama razne vrste.