{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


REPORTAŽA
/
Život nakon potopa: Denis sakuplja željezo u Topčić Polju kako bi platio kiriju sebi i roditeljima

20.6.2014. u 12:00
291
86
Život nakon potopa: Denis sakuplja željezo u Topčić Polju kako bi platio kiriju sebi i roditeljima
291
Mještani Topčić Polja još uvijek se bore sa nanosima koje je nanijela poplava koja je zadesila ovo područje sredinom maja. Veliki broj porodica i dalje je smješten u kolektivnim smještajima u Zenici jer se nemaju gdje vratiti, a među njima je 15-godišnji Denis Čosić sa svojom porodicom.
Denisa smo zatekli u Topčić Polju kako pomaže svojim komšijama u čišćenju kuća i dvorišta, a kuću njegove porodice odnijela je bujica. Denis i njegovi roditelji nemaju krov nad glavom i više od 20 dana bili su u kolektivnom smještaju u zeničkoj kasarni, a ni on ni njegovi roditelji ne znaju kako dalje nastaviti živjeti.

Kad kuća nestaje



"Rođen sam u ovoj kući koje više nema i tu sam živio 15 godina. Renovirali smo je, taman uložili neki novac, ali eto Bog je dao tu neku silu da te kuće više danas nema. Cijelu noć, od jedan do četiri ujutro, moj otac i ja smo pokušali da očistimo korito ovog Ciganskog Potoka kako bi voda što lakše oticala, ali više nismo mogli. Mislili smo da će poplava prvo odnijeti štalu, ali nije", kazao je 15-godišnji Denis, te dodao:

"Ujutro sam ušao u kuću, nana je plakala i rekla da izađem nakon čega sam propao do pasa u taj neki mulj koji je već nanio prvi val. Kada je naišao drugi val počeli smo bježati, a sa nama je bila i moja sestra koja je prošle godine u Turskoj operisala srce. Ono što nam je bilo najbitnije, mom ocu i meni, jest da uzmemo njene dokumente i pasoš, a dalje ništa više nije bilo bitno".

Prije trećeg vala koji je prema riječima Denisa zvučao kao da su se brda srušila, njegov daidža pokušao je spasiti neke stvari iz kuće, ali uzalud. Nedugo nakon toga, preostalo im je samo da se izvuku na sigurno područje odakle su gledali kako njihova kuća nestaje.

"Daidža je iznio neke stvari, ali kada je naletio treći val, zaista sam se prepao, zvuk je bio takav kao da se sve ruši. Mislili smo da je smak svijeta nastupio, pobjegli smo preko bunara i tamo na drugoj strani, moj otac i ja smo spasili jednu ženu i djecu od komšije, a navečer oko pet sati smo došli ovdje ponovo i vidjeli da je velika bukva probila zid kuće. Nedugo po našem dolasku, uslijedio je i posljednji val koji je nakrivio kuću i potom je u potpunosti srušio", dodao je Denis.

Željezo koje život znači



Sa svojim roditeljima u kolektivnom smještaju u zeničkoj kasarni proveo je više od 20 dana. Međutim, uslijedile su svađe među mještanima nakon čega je njegov otac zatražio izmještanje, a podršku im je pružio načelnik Zenice Husejin Smajlović.

"Mi smo bili dole u zeničkoj kasarn oko 20 dana, a moj otac više nije mogao da podnese da se ljudi svađaju jer on to ne voli da sluša, nakon čega smo tražili izmještanje ili neki stan, kuću. Načelnik Zenice nam je u Blatuši pronašao stan i platio kiriju za tri mjeseca i sada smo trenutno dole. Ja ovdje dođem kada mogu da nahranim svog psa i da pomognem komšijama, ako je kome potrebna pomoć. Pokušavam u ovim nanosima da pronađem i nekog željeza kako bi negdje prodao i zaradio bar još 200 KM kako bi za još jedan mjesec platio smještaj svojim roditeljima i meni", zaključio je Denis u razgovoru za Klix.ba.

Ukoliko ste u mogućnosti da pomognete Denisu i njegovim roditeljima, to možete učiniti preko kontakt telefona 062 866 435.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: